Istinita i nevjerojatna priča o čovjeku bez imena, bez rođendana, obitelji i doma istodobno je i gorka priča o administraciji, o državi i vlasti, o onima koji potezom pera mogu odlučivati o životima i smrti, o onima koje nije briga i kojima je najlakše okrenuti glavu na drugu stranu. Pretpostavlja se da taj čovjek ima više od pedeset godina, teško govori i ne zna se gdje je rođen, odakle je došao ni tko ga je hranio dok je bio dijete, ali u njemu su i dalje dječja duša i toplo srce. On je čovjek čije ime nitko ne zna, ali se zbog njega desetljećima dopisuju, nadmudruju, sastaju i jalovo raspravljaju nesposobni predstavnici triju ministarstava! Ljudi koji ga vole i brinu se za njega, osoblje i pacijenti rapske bolnice, kažu da taj čovjek svakoga može dirnuti toplinom i ljudskošću, čovjek koji nema oca ni majke, djeda ni bake, baš nikoga svoga. On provodi godine u toj bolnici, otvara vrata svima, teško pokretnima i onima u kolicima, ali njemu je hrvatska država zato zalupila svim vratima koja su mu mogla olakšati život. Za njega ne mare ni ministri koji bi mogli i trebali jednim potezom pera omogućiti da ostvari svoja elementarna ljudska prava. Sudbina muškarca koji svu svoju sreću i sav imetak crpi iz jedne obične plastične čaše ocrtava užasavajuće razmjere disfunkcionalnog birokratskog aparata, nesposobnost, ali bešćutnost odgovornih ljudi na vlasti. Sudbina čovjeka koji nema nikoga i koji nema baš ništa do sada je zanimala malobrojne. Navraćali su mu policajci, fotografirali ga, uzimali otiske prstiju, ali nikoga njegova, ni oca, majke, brata ili sestre, nikad nisu našli. Teško je povjerovati da takva kafkijanska priča doista postoji, a kamoli da traje već punih 36 godina, da u ovoj zemlji živi čovjek bez identiteta i da mu vlast sustavno odriče pravo da postoji.

Napisane priče o Kišnom čovjeku ili Perici, kako su ga u rapskoj bolnici zvali, koje sam neke sam, a neke s kolegama potpisivao, svojevremeno su bili samo novinski tekstovi koji su živjeli tek jedan dan do izlaska novoga broja ili tek nešto dulje u sjećanjima brojnih čitatelja 24sata. Perica je sigurno jedini čovjek na svijetu koji je bez identiteta proveo u jednoj bolnici više od 36 godina ili točnije 13.287 dana.

Tijekom nekoliko desetljeća nije se doznalo tko je on sve dok se u ljeto 2016. godine nismo pojavili mi iz 24sata i ispričali tu priču.

Plod te priče je knjiga našeg autora Hajrudina Merdanovića. To je priča o izgubljenom dječaku i o svemu onome što je vidio, čuo, osjetio, priču kroz koju je jednim većim dijelom i sam prolazio, onako iznutra, ali prije svega temeljeći je na istraživanjima, činjenicama i istini.

Više o tome pročitajte u posebnom prilogu koji uz 24sata izlazi u ponedjeljak.