Priču o bezimenom Perici Matasu s Raba 24sata prvi je put objavio krajem kolovoza. O čovjeku bez identiteta tada se vrlo malo znalo.
Bez ikakvih dokumenata pronašli su ga krajem kolovoza 1980. godine kako luta negdje na području Drniša. Tek se nagađalo da ima između 16 i 18 godina. S njim se tada, zbog duševne zaostalosti, teško uspostavljao bilo kakav kontakt, pa ga je tadašnja prihvatna stanica Centra za socijalni rad Drniš 25. kolovoza 1980. smjestila u splitsku Kliniku za psihijatriju. Nekoliko tjedana kasnije je prebačen na Rab, u psihijatrijsku bolnicu. Zaprimljen je kao NN muška osoba, nepoznatog imena, datuma rođenja i adrese. U bolničkim dokumentima su mu kasnije unijeli ime Perica Matas.
Kada je Perica (kako ćemo ga i mi u ovome tekstu nadalje nazivati) pronađen prije 36 godina, splitska ga je policija prvi put pokušala identificirati. Tada su ga fotografirali, uzeli otiske prstiju, ali identifikacija nije dala nikakve rezultate. U godinama što su slijedile iz rapske bolnice je upućeno više zahtjeva da se mladiću još koji put pokuša utvrditi identitet, ali pomaka nije bilo.
Sudbinom Perice Matasa bavile su se proteklih desetljeća razne institucije, ali bi baš svaki put bilo kakav postupak zapinjao na njegovu identitetu.
Zvali smo Ured pravobraniteljice
Kontaktirali smo Ured pravobraniteljice za osobe s invaliditetom iz kojeg su kazali da nikad nisu službenim ni anonimnim putem zaprimili nikakvu sličnu dojavu:
- Kad čovjek nema identitet, njemu su sva prava narušena. Znači, on nema dokumente, osobnu iskaznicu ni prebivalište, a situacija je strašnija još više jer je u vrijeme kad se to sve počelo odvijati on još bio maloljetan. Policija je trebala obavijestiti nadležni centar za socijalnu skrb o nemogućnosti utvrđivanja identiteta. Centar je temeljem te obavijesti trebao pokrenuti postupak da se pribave dokumenti. Ukoliko taj mladić to nije bio u stanju zbog svog zdravstvenog stanja, trebali su mu imenovati posebnog skrbnika koji bi u njegovo ime sredio taj pravni status. Trag o svemu tome mora postojati u centru za socijalnu skrb, a sad ćemo zatražiti na uvid svu dokumentaciju i očitovanje nadležnih ustanova - kazala je Mira Pekeč Knežević, zamjenica pravobraniteljice za osobe s invaliditetom.
Pričali smo s mještanima Drniša
Kako bi otkrili tko je zapravo Perica Matas, novinar 24sata Hajrudin Merdanović krenuo je put Drniša, gdje su Pericu prvi put našli.
- Nikad nismo ni čuli za nešto ovako, a kamoli da je taj čovjek iz Drniša. Ma, čudno. Očaj. Nemoguće. Doduše, ima vam ovdje u okolici Drniša svakakvih životnih priča, začudili biste se da doznate sve te istine - kazao je je jedan sredovječni Drnišanin.
Jedan je pak Drnišanin vidjevši tekst u 24sata, razgovarao s poznanicom koja je 80-ih godina radila u drniškoj bolnici. Ona se, kaže, sjeća da je tih godina jedan mladić, podrijetlom iz Srbije, doslovce iskočio kroz prozor, pobjegao i od tada mu se izgubio svaki trag.
- Pričalo se poodavno da je u Drnišu živjela žena koja je imala tri izvanbračna sina. Za dva se znalo, a tog trećeg nitko nikad nije vidio. Svašta je tih godina bilo tu u Drnišu – kazao je drugi Drnišanin.
Trag nas je odveo u Matase
Jedan pacijent rapske bolnice mislio je da je to njegov susjed iz Matasa pokraj Lećevice, u zaleđu između Šibenika i Splita. Novinar 24sata otišao je u Matase, po kojima je Perica zapravo dobio ime. Desetak starijih stanovnika kazalo je da za Pericu nisu nikad čuli.
- Ja sam 20 godina radio kao pogrebnik u Splitu. Skupljali smo mrtve. Nikad u mojem radnom vijeku od tisuće mrtvih nismo imali slučaj da mrtvom čovjeku nismo doznali ime! I zašto sad ovom živom čovjeku toliko godina ne mogu utvrditi ime... - kazao nam je Jakov Matas.
Otkrili smo kako je Perica izgledao u mladosti
Perica se u svojoj se fizionomiji i izgledu lica, sudeći po staroj portretnoj fotografiji, sve do danas nije puno mijenjao.
Čelo mu je u mladosti bilo niže, pa smo mu “dodali kosu”. Boja je više nego očita, unatoč njegovim prosijedim dijelovima, pa smo je obojili u crno, mada postoji mogućnost da je imao tamnosmeđu kosu.
Njegovi kapci nisu teški i oblik očiju nije mu se puno promijenio. Samo smo odstranili bore. Slično je s kostima njegova mršava lica.
Moguće je da su nosnice Perici bile malo uže u mladosti. No u svakom slučaju to ne bi bitno utjecalo na taj dio cijelog njegovog lika.
Kako mu je donja čeljust izraženija, svjetlo prirodno prati oblik brade, pa je vrlo velika vjerojatnost da je Perica oduvijek imao takav oblik i lica.
Dobri ljudi željeli su pomoći
Nakon što smo objavili kako Perica ima tek plastičnu čašu u kantini rapske bolnice u koju drugi ostavljaju sitniš za ovog nesretnog čovjeka, počeli su nam se javljati brojni čitatelji koji su bili spremni pomoći. Slali su Perici pakete, a mnogi su htjeli i uplatiti novac, međutim nisu mogli jer bezimeni Perica nema svoj račun.
Jedna Ana velikog srca iz Slavonije uputila je dopise ministarstvima, policiji na Rabu, centrima za socijalnu skrb, pravobraniteljici, rapskoj bolnici, sudu, pa čak i Ivicu Petanjku, biskupu krčkom, nudeći da pomognu da se Peričin problem riješi posvojenjem.
Bila ga je spremna posvojiti
- Moram reagirati na ovaj šokantan slučaj čovjeka koji me zaprepastio. Voljna sam na sudu prihvatiti skrbništvo i posvojenje nad tim čovjekom. Neka me se pozove na sud ili bilo koju ustanovu ja ću se radi tog čovjeka, kao čovjek čovjeku, odazvati. Dat ću čovjeku svoje djevojačko prezime i zatražiti od župnika da ga krsti kako bi dobio ime kako bi mu se, ako neće država, i na taj način omogućilo dati nekakav identitet i ime. Dala bih mu ime Antun, po svetom Antunu Padovanskom, zaštitniku bolesne djece, siromašnih, potlačenih i nemoćnih, koji je živio samo 36 godina, koliko je i taj čovjek u psihijatrijskoj bolnici. Ja to želim, želim Pericu posvojiti i krstiti - kazala je Slavonka ne želeći da joj objavimo ime jer, kako kaže, njoj ne treba popularnost te da to čini samo zbog sebe kao čovjek prema čovjeku.
Prebacivanje loptice
Nismo mi, oni su. Mi smo poduzeli sve, ali dok oni tamo ne odrade svoje, ne možemo ništa. I tako u krug. Ovako su zvučala obrazloženja svih institucija (Ministarstvo socijalne politike i mladih, MUP-a, Ministarstvo zdravlja i Ministarstvo državne uprave) koje su direktno uključene u slučaj bezimenog Perice.
Ministarstvo zdravlja tražilo je od Ministarstva socijale da preuzme pacijenta u neku od svojih ustanova, a oni su tvrdili da to nikako ne mogu dok MUP ne utvrdi identitet “N. N. osobe”. U MUP-u, su pak, kazali da se identitet utvrđuje.
Priča o čovjeku bez identiteta, digla je prašinu u cijeloj državi. Nadležni su se konačno uzvrpoljili jer su shvatili da mu grubo krše ljudska prava, a deseci tisuća komentara građana na društvenim mrežama i portalu 24sata pokazali su da je to što su uradili nesretniku nedopustivo.