Volonteri Organizacije za traganje i spašavanje Srbije otkrili su najpotresnije detalje spašavanja na Željezničkoj stanici Novi Sad, a najdublje urezana ostaje im slika djeda koji je držao zagrljene unuke ispod ruševina, piše Blic.
POGLEDAJTE VIDEO:
Prema njihovim riječima, ono što su vidjeli na Željezničkoj stanici Novi Sad je najteža scena koju su vidjeli u svom životu i koja nikada neće nestati.
- Mi smo bili oko 12.30 sati na Željezničkoj stanici Novi Sad i već su ekipe bile na terenu. Kada smo stigli prvo su nas obuzeli šok i nevjerica. To je naš grad, naši ljudi... Ne znate što vas čeka. Ali ostavili smo emocije po strani, prešli u profesionalni mod i započeli akciju spašavanja. Ali te scene su bile strašne. Pogotovo scena kada smo ispod ruševina vidjeli djeda koji rukom zagrlio svoje unuke Tinu i Saru. To ne može nestati, zaboraviti, na to ne možete ostati imuni - započeo je svoju priču poslije tragedije koja je pogodila Novi Sad Dragan Bjelić iz Organizacije za traganje i spašavanje Srbije.
- Ja sam bio raspoređen lijevo od konstrukcija i baš tu smo pričali sa jednom ženom koja je bila ispod ruševina. Iskreno, ako me pitate što smo joj govorili, ne znam, ali važno je da joj se cijelo vrijeme obraćate, da je bodrite, da je tješite, da ste tu, uz nju... Ona je bila izmijenjene svijesti, govorila neke stvari o svojoj obitelji. Sve su to stvari koje vas pogode, ali dali smo sve od sebe da ostanemo pribrani. Nakon nekog vremena uspeli smo doći dijelom do nje, da joj liječnici Hitne pomoći stave infuziju kako bi izdržala proces izvlačenja - nastavio je.
Pitali su ga i hoće li moći zaboraviti što je vidio.
- Trebat će vremena da sve to prođe, da savladamo sve te scene koje smo vidjeli. Svi smo mi od krvi i mesa. Ja sam liječnik i moj životni poziv je da pomažem ljudima, ali na ovakve stvari kao što je nesreća u Novom Sadu, na smrt, ljudske živote, ne možete ostati imuni i to tako lako izbrisati iz sjećanja. Toliko je bilo teško da su vatrogasci, koji ove stvari rade cijeli život, plakali dok su spašavali ljude i djecu - pojasnio je.
Sa njim na terenu, rame uz rame, bio je i njegov kolega Konstantin Prodanović.
- Slijedili smo naredbe Sektora za izvanredne situacije, slušali njihova naređenja i postupali po procedurama. Ne znate hoćete li nekog svog naći ispod ruševina. Dali smo sve od sebe da pomognemo. Zaista su bili strašni prizori. Trebat će nam vremena da sve ovo procesuiramo - rekao je Prodanović.