Jedna od najvećih svjetskih katastrofa prije 37 godina pogodila je svijet. Eksplozija u nuklearnoj elektrani Černobil je 1986. promijenila naše živote, a sjajna serija HBO-a 'Černobil' pobudila je novi interes za tu katastrofu.Točan broj ljudi koji su umrli u danima i godinama nakon nesreće nije poznat. UN je 2005. objavio izvješće o 4000 mrtvih od posljedica radijacije u Ukrajini, Rusiji i Bjelorusiji. Godinu poslije Greenpeace je objavio svoje izvješće u kojem je broj smrti od posljedica kontaminacije procijenio na zastrašujućih 100.000. Pet milijuna Ukrajinaca, Rusa i Bjelorusa još živi u području s povišenom radijacijom. U velikom feljtonu čije nastavke svakog dana objavljujemo na portalu 24sata otkrivamo tko je prvi u Jugoslaviji prekinuo šutnju o katastrofi, kako su se građani tada morali ponašati da bi izbjegli posljedice zračenja, kako se u atmosferi katastrofe odvijao svakodnevni život (poput natjecanja Eurovizije), zašto su tržnice bile prazne, kako je počela havarija u elektrani, zašto su Sovjeti sve pokušali zataškati i kako je Zapad otkrio što se zaista zbilo te kobne noći. Požari, kako smo mogli vidjeti proteklih dana, i desetljećima kasnije haraju tom regijom zbog čega strah od posljedica katastrofe ne prestaje.
*Feljton je originalno objavljen na 24sata.hr u svibnju 2019. godine.
Profesor Valerij Legasov, bivši direktor Instituta za atomsku energiju Kurčatov u Moskvi, zaslužan je što černobilska katastrofa nije poprimila puno veće i puno tragičnije razmjere.
Njegova uloga u sprječavanju širenja katastrofe važan je dio radnje u seriji HBO-a 'Černobil'.
POGLEDAJTE VIDEO:
Ubrzo nakon Havarije Legasova su izabrali u komisiju koja je trebala istražiti što se točno dogodilo u ovoj nuklearnoj elektrani.
Čitajući izvješće generala i brigadira koji su bili u Černobilu, Legasov je shvatio da je došlo do eksplozije nuklearnog reaktora. Zaključio je to jer je u izvještaju stajalo da su vatrogasci opečeni krhotinama koje su isijavale ljubičastu boju
Legasov je tada bio zamjenik direktora Instituta za atomsku energiju Kurčatov u Moskvi. Bio je eminentni stručnjak za kemiju, doktorirao je kada je imao samo 36 godina, a vrlo brzo postao je i član Akademije za znanost.
U godinama prije černobilske katastrofe čekao je da postane i direktor Kurčatov Instituta, a to bi bila kruna na karijeri tada 50-godišnjeg znanstvenika.
Međutim, životni put mu se promijenio kada je tog travnja dobio poziv da je od sada dio komisije za Černobil. Legasov je odmah upozorio članove komisije da postoji opasnost da je eksplodirao reaktor te da radijacija izlazi.
- Potrebno je evakuirati stanovnike Pripjata i okolnih mjesta, tvrdio je, a kasniji svjedoci vremena pričaju kako je Legasov bio i prvi koji je uopće i predložio evakuaciju.
Ipak, partija nije bila uvjerena u to.
Odlučili su poslati Legasova i Borisa Ščerbinu, tadašnjeg zamjenika šefa vlade, da posjete Černobil te da utvrde što se točno dogodilo.
Snimke iz helikoptera kojim je letio Legasov iznad Černobila pokazuju da gleda zabrinuto kroz prozor jer su se njegove crne slutnje obistinile.
Radijacija izlazi u atmosferu
- Na krovu se nalaze krhotine grafita, radijacija izlazi u atmosferu. Potrebna je hitna evakuacija. Ova katastrofa može uništiti živote 30 milijuna ljudi, a ako se nastavi dalje može značiti i teške bolesti za cijelu Europu. Zabranite paradu 1. svibnja u Kijevu. Zabranite ljudima izlazak iz kuća - upozorio je Legasov nakon leta iznad Černobila.
Tek mjerenjem radijacije utvrdili su da je jezgra reaktora u potpunosti otkrivena. Bilo je to više od 18 sati nakon eksplozije. Dugih 18 sati radijacija je izlazila u atmosferu, prašinom zagađivala Pripjat, Kijev, južnu Bjelorusiju, a nošena vjetrom širila se SSSR-om, Poljskom, Njemačkom, Austrijom, da bi naposljetku bila detektirana 1100 kilometara daleko u Švedskoj.
Kako bi barem malo smanjio radijaciju iz jezgre te ugasio zapaljeni grafit, Legasov je naredio hitno sipanje pijeska, olova i bora u sam reaktor. To mu je donekle i uspjelo, a laknulo mu je i kada su počeli s evakuacijom ljudi iz Pripjata.
No, Legasova misija u Černobilu nije bila gotova. Naime, on je tamo proveo četiri duga mjeseca nadzirući sve saniranje mjesta katastrofe, a o tome je redovito obavještavao i komisiju te partiju.
I sam je u tom razdoblju bio izložen radijaciji. Nakon izgradnje sarkofaga nad reaktorom koji je nadalje spriječio izlazak radijacije, Legasov se s još nekoliko stručnjaka bacio na istraživanje što se točno dogodilo.
Izgubio je vjeru u vlast
Počeo je i pritisak europskih zemalja na Moskvu da izvijesti što se dogodilo, a Moskva je taj zadatak još jednom stavila na leđa jednog od svojih najboljih znanstvenika.
Legasov je tako na sastanku Međunarodne agencije za atomsku energiju pročitao izvještaj od 400 stranica te tri sata odgovarao na pitanja članova agencije. Bio je iskren u svom nastupu, odgovorio je na svako pitanje, a na kraju i zaključio da svijet mora skupa reagirati u sljedećim koracima.
Na kraju zasjedanja dobio je veliki pljesak, a tada su ga svrstali i među najboljih 10 znanstvenika s područja nuklearne energije.
Međutim, Legasov nije bio zadovoljan. Cijeli izvještaj koji je prezentirao bio je praktički napisan od strane sovjetske vlasti.
U potpunosti se oslanjao na to da se u eksploziji radilo u ljudskoj pogrešci, a Legasov je s druge strane zastupao tvrdnje da cijeli dizajn reaktora nije dobar te da su ozbiljno ignorirane sve sigurnosne stavke.
Tvrdio je u mnogim svojim radovima da je vlast tajila greške u dizajnu reaktora, ali i prethodne nesreće u drugim elektranama.
Međutim, takvo njegovo mišljenje nije bilo popularno partiji i ostalom vodstvu jer je iznošenje takvih detalja kršenje sovjetskih državnih tajni.
Objesio se u svom uredu
Dva puta je bio nominiran za nagradu 'Heroj socijalističkih radnika', ali su mu oba puta odbili dodijeliti nagradu. Naposljetku su ga i izbacili s Kurčatov Instituta te ga potpuno diskreditirali u znanstvenoj zajednici.
Potpuno slomljen, dvije godine i jedan dan nakon černobilske katastrofe Legasov je počinio samoubojstvo. Objesio se u svojem uredu. Nije ostavio oproštajnu poruku, a na stolu su zatekli pištolj i kasete s audiosnimkama.
VIDEO
.
Na njima je Legasov ispričao svoju stranu priče, o tome što se zaista dogodilo, o tome kako su sovjetske vlasti pokušale cenzurirati pravu stranu priče.
Iako su te snimke dostupne i danas, dobar dio njih je izbrisan. Izbrisale su ih sovjetske vlasti odmah nakon njegove smrti.
Mnoga pitanja ostala su neodgovorena nakon njegove smrti. Sam Legasov obavijestio je Ščerbinu da će obojica vjerojatno umrijeti kroz nekoliko godina nakon katastrofe jer su bili izloženi radijaciji.
>>> Kraj 5. nastavka