U jednom trenutku komad metala sa smrskanog automobila proletio mi je kraj glave. Nije bilo nimalo ugodno, ali nije ni bitno. Nisam ni o čemu razmišljao nego kako pomoći čovjeku. Sve je srećom, prošlo dobro – tako danas govori Denis Vranješ (47), Splićanin koji je na zagrebačkoj obilaznici pomogao izvlačiti muškarca iz smrskanog automobila dok su drugi jurili pokraj njih. Dobitnik je nagrade Ponos Hrvatske, koju ćemo mu dodijeliti 23. veljače. Pomaganje unesrećenom i nije jedini razlog za dobivanje nagrade. On svoju nagradu zaslužuje i kao član HPD Mosor koji svojim angažmanom pomaže osobama s invaliditetom da posjete planinu, te da slijepe i slabovidne osobe vide prirodu onako kako je on vidi. No, krenimo redom. 

Naš protagonist, inače inženjer elektrotehnike, dok se s kolegom vraćao sa sajma u Zagrebu na kojem je izlagala i njegova tvrtka, naišao je na prometnu nesreću. Odlučio se zaustaviti jer kao planinar ima potrebna znanja za pomoć unesrećenima. U tom trenutku, malo prije njega zaustavila se Violeta Jelić trčavši prema zdrobljenom automobilu iz kojeg je sukljao dim. Pokraj njega bio je prevrnut manji kamion. Žena je pokušavala je otvoriti vrata vozila, no nije uspjevala. Stigao je još jedan mladić. Otvorili su vrata. Napipali vozaču puls. Živ je. Tu se srećom našla i liječnica. Provjerila je li s vratom i kralježnicom sve u redu. Potom su ga izvukli van.

- Bili smo na putu prema hotelu, vidjeli smo stvaranje gužve u prometu. Prednji dio automobila bio je uništen. Benzin je bio posvuda na prometnici. Ovi koji su bili u našem smjeru još su usporavali, ali oni iz drugog smjera su jurili. Dijelovi automobila koje su bili posvuda po asfaltu nakon sudara, letjeli su okolo svaki put kad bi ih neki automobil taknuo gumom. Nisam mogao vjerovati da neće stati, ili makar usporiti. Samo jedna iskra metala o taj benzin i moglo je sve eksplodirati. Kako poznajem tehnike transporta uspjeli smo izvući muškarca i prenijeti ga dovoljno daleko. On je bio u stanju šoka. Nakon nekog vremena, više ne znam koliko je to trajalo, je li vječnost ili nekoliko minuta, čovjek je počeo pričati da mu je dijete iza – priča nam Denis. No, on je već bio pogledao automobil i uvjerio se da nema još nekoga unutra. No unesrećeni muškarac se nije dao.

- Uporno je govorio da mu je dijete iza. Iako sam vjerovao vlastitim očima, kolega i ja smo opet otrčali do automobila, sve pogledali okolo, djeteta nije bilo. Kazali smo mu da nazove ženu. Dijete je bilo doma. Bio je potpuno izgubljen. Krv mu je curila iz nosa – prepričava nam Vranješ, veliki zaljubljenik u planinarenje, čovjek koji se najbolje osjeća kada osobama s invaliditetom može pružiti ono što im je uglavnom nedostupno – odlazak na planinarsku stazu. 

- Unutar Hrvatskog planinarskog saveza osnovana je radna komisija za rad s osobama s invaliditetom koja sada djeluje već četvrtu godinu. Uključio sam se u rad te komisije, pomažem koliko mogu, osmišljavam ture prilagođene njihovim potrebama i mogućnostima. Najbitnije je paziti na njihovu sigurnost u planini.  Brojni planinari, udruge i društva iz cijele Hrvatske su se u to uključile. Mene je u radnu skupinu, poput brojnih drugih planinarskih vodiča diljem Hrvatske, uključila voditeljica Aleksandra Kuzmanić iz Splita koja je postigla velike pomake u uključenju osoba s invaliditetom u rad planinarskih udruga. Omogućujemo ljudima s motoričkim poteškoćama, onima s invaliditetom, oboljelima od multiple skleroze, slijepima, pa i onima u invalidskim kolicima da dožive prirodu, da vide i dožive mjesta za koja misle da im nisu dostupna. Reakcije su prekrasne. Tu sreću što si im omogućio da dožive nešto novo i drugačije nitko ne može platiti. Zato sam i ja i sretan i ispunjen – priča nam Denis dodajući kako se sve radi volonterski, ali i da nažalost, nema puno staza prilagođenih osobama s invaliditetom. Na ovom području samo je jedna, i to kraj Omiša, koju su volonterski uredili planinari iz tog grada. 

- Treba proći posebnu obuku za biti vodič takve vrste. Primjerice, ako u planinu vodite slijepu osobu, morate znati tehniku vođenja. I ne možete samo hodati uz njega. Morate mu pričati što vidite, kako bi on vidio isto – kaže nam ovaj Splićanin velikog srca. Dodaje nam i da su prije organiziranja takvih tura prošli obuku na razini Europske unije. Tada je, upoznavši kolege iz većine europskih zemalja, uvidio kako Hrvatska ima još jako puno prostora za napredak što se tiče integriranja osoba s invaliditetom u društvo. 
- Što se tiče planinarenja, kod nas je sve volonterski, od markiranja i održavanja staza, ali i planinarskih domova. Volio bih kad bi postojala zakonska regulativa i da nam u tom smislu država pomogne – kaže nam Denis koji aktivno planinari već 33 godine, otkako se kao 14-godišnjak učlanio u HPD Mosor. 
- Planina je za mene uvijek bila odušak u životu. Prve godine svog života proveo sam u Makarskoj, i Biokovo, i planina općenito, oduvijek je dio moje životne slike – za kraj kaže Denis. 

Izravni prijenos dodjele nagrade Ponos Hrvatske možete gledati 23. veljače na HRT-u 2 u 20.05 sati. Priče o dobitnicima pratite u 24sata i emisiji Dobro jutro, Hrvatska.