Nesretan kozlić upao je u jamu u mjestu Bošt kraj Karlovca još 10. travnja, a HGSS je primio dojavu 14. travnja. Odmah su izašli na teren i utvrdili kako je ulaz u jamu preuzak da bi se moglo doći do životinje. I uz sve pokušaje proširivanja ulaza, uspjeha nije bilo. HGSS je tijekom travnja nekoliko puta bezuspješno pokušavao izvući kozlića. Proširivali su ulaz raznim alatima, pa čak i bagerom, no kozlić se od straha sve dublje uvlačio i skrivao u prolazu jame. Konačno, 25 dana poslije, životinju su uspjeli uhvatiti uz pomoć improvizirane hvataljke, napravljene od aluminijske šipke i sajle s vitlom. Kozlić je uspio tako dugo preživjeti u jami dubokoj 10 metara zahvaljujući mještanima koji su mu svakodnevno bacali hranu. U jami je, srećom, bilo dovoljno vlage pa nije bilo opasnosti da životinjica ugine od žeđi.
- Neće skončati na ražnju, što joj je bila 'planirana’ sudbina. Dočekat će prirodnu kozju smrt - kaže Zrinko Halovanić, vlasnik kozlića. Dodaje da je kozlić bio star tek desetak dana prije nego što je pao u jamu.
Trebala je još dugo sisati, čak 50-ak dana, majčino mlijeko, pa se Halovanić čudi kako je preživjela jedući uglavnom ubačenu joj travu. Nije joj još dao ime. Kaže da je imala sreće, pa će je možda nazvati Srećka. Zahvaljuje se HGSS-ovcima koji su toliko vremena, znanja, vještine, opreme i troškova uložili u spašavanje njezina života. Sa četrdeset ovaca i deset koza Halovanić svaki dan odlazi na rub šume gdje se i dogodila nezgoda. Srećka se sad pridružila stadu i više se od njega ne odmiče.