Osjećam se kao da sam jučer izgubio sina Dražena. Kao čovjek to moraš prihvatiti. I prihvatio sam. Ali dao bih sebe, svoj život, da ga vratim, priznaje nam Vinko Pervan (74).
Njegov sin Dražen, s tek napunjene 22 godine, poginuo je s još desetero suboraca 29. rujna 1991. godine na Barutani, bjelovarskom prigradskom naselju. Prilikom ulaska naših branitelja u područje skladišta u kojem se nalazilo 1700 tona eksploziva, major JNA Milan Tepić skladište je dignuo u zrak. Dimnu gljivu koja se podigla iznad kratera dubokog 10 metara sa strepnjom je gledao i Vinko Pervan, radeći tad kao šef čuvarske službe u tvornici autodijelova.
- Eksplozija je bila strašna. Da dečki iz našeg diverzantskog voda nisu uspjeli razminirati devet od deset skladišta, razmjeri eksplozije bili bi puno veći, gotovo kao i potres koji je razorio Skoplje 1963. godine. U tom skladištu bilo je jako puno streljiva, oklopnih vozila, tenkova i granata. Oba moja sina, i Dražen i dvije godine stariji Damir, bili su branitelji.
POGLEDAJTE VIDEO: Neke obitelji još uvijek traže svoje najmilije koji su nestali u Domovinskom ratu
Jaka kao potres
Da mi je sin poginuo, saznao sam mnogo kasnije. Svi su nakon eksplozije tražili svoje najmilije, bilo je puno poginulih. Damir je bio ranjen, a Dražen je poginuo. Posmrtne ostatke mog sina nisu uspjeli naći jer su izgorjeli - sa silnom tugom u glasu priča neutješni otac Vinko.
Milan Tepić, kojeg Srbija proglašava narodnim herojem i kojem su podigli spomenik u Beogradu, svojim suludim činom u smrt je odveo 11 branitelja: Vladimira Makara, Sinišu Paunovića, Dražena Pervana, Ivana Cvrtilu, Eduarda Kukala, Stjepana Legčevića, Nikolu Petrića, Marija Šimića, Ivana Trogrlića, Marka Tukerića i Milana Vukovića.
- Tepić je zločinac. Svakom pametnom čovjeku jasno je da je on poubijao ne samo naše nego i svoje ljude. Ja sina više nemam i svake mu godine na obljetnicu na Barutani zapalim svijeću i pomolim se - zaključio je tužni Vinko.
Da je eksplozija po jačini bila ravna potresu, svjedoči i Antonija Šimić (75), majka poginulog branitelja Marija.
'Uzeo nam je našu djecu'
I on je bio žrtva suludoga krvnika Tepića, a u trenutku pogibije imao je samo 19 godina.
- Večer prije Marijeve pogibije cijela obitelj bila je na misi. Nitko od nas nije ni slutio da nam je to posljednji susret. Nasmijan i pun života, otišao je prema Barutani, gdje je sa suborcima danima u okruženju držao skladište. I poginuo. Da sam zauvijek izgubila sina, saznala sam tek dva dana kasnije - kroz suze govori Marijeva majka Antonija.
Njezin stariji sin Željko 20-ak dana ranije ranjen je u Kusonjama. Njegovi posmrtni ostaci, kao i tijela Milana Vukovića, Dražena Pervana i Nikole Petrića, nikad nisu pronađeni.
Uspomenu na poginulog sina, kao i ostali roditelji, brižno njeguje. U nedjelju se vratila s hodočašća Gospi Trsatskoj, moleći za sve poginule u Domovinskom ratu. Sinu se vrlo često dođe pokloniti na Barutanu, mjesto na kojem je za domovinu položio svoj mladi život.
Svi su poginuli braneći svoje domove
Sve su to bili dobri dečki i prekrasni mladi ljudi. Ivan je završio drugu godinu fakulteta kao odličan student. Rekao mi je: ‘Majko, ništa se ne brini. Ostajem još koji dan i vraćam se na fakultet’, zagledana u daljinu pripovijeda Iva Trogrlić (65).
Tijelo njezina Ivana, tada 21-godišnjeg mladića, pronađeno je nekoliko dana nakon eksplozije. Bilo je prekriveno s nekoliko metara zemlje i dijelovima raznesenih eksplozijom.
- Večer prije kuću je napustio s nekolicinom suboraca. Neposredno prije no što će zauvijek zalupiti vratima, rekla sam im da se čuvaju, na što su mi kroz smijeh rekli da za slobodu i Hrvatsku mogu i poginuti. Naježila sam se na te njihove riječi, ne sluteći da će me uistinu zadesiti tako strašna sudbina - priznaje nam Iva, čija su oba sina od prvog dana stala na branik domovine.
Najviše je boli ponašanje vlasti koja, kako kaže, dozvoljava da razni hohštapleri hodaju Hrvatskom i govore o građanskom ratu.
- Svi ti mladići uglavnom su živjeli u krugu Barutane. Oni su branili svoje kuće. Molili su Tepića da ode i nastavi život, a on je odlučio drugima uskratiti pravo na život. A zašto? Samo zato što su branili svoje domove - glasom u kojem se miješaju silne emocije govori majka jednog od heroja s Barutane.
Sve priče roditelja poginulih prožete su istom patnjom i boli. No priča Marije Legčević (85), majke poginulog Stjepana (35), nosi i tužnu poruku. Vijest o pogibiji sina zatekla ju je u Njemačkoj, odakle je za naše branitelje donosila pancirke i ostalu potrebnu opremu.
- Sa sinom sam se telefonski čula večer prije njegove pogibije. Kad sam saznala da je poginuo, završila sam u bolesničkoj postelji zbog psihičkog sloma i u Bjelovar se vratila tek nakon mjesec dana. I danas sam bolesna - slomljeno govori Marija.
Nakon sinove smrti snahi i maloljetnim kćerima stizale su svakodnevne prijetnje. Četiri godine kasnije snaha joj je poginula u prometnoj nesreći.
Prijetili snahi i unukama
- Došla sam čuvati svoje unuke, koje su me stalno molile da se odsele iz Hrvatske jer su u očima nekih ljudi, zbog poginulog oca bile izopćene iz okoline - objašnjava nam Marija, koja sad živi u bjelovarskom domu umirovljenika.
U životu je prošla sve i svašta, a jedina joj je želja da bude sama u sobi jer svojim suzama i boli ne želi narušavati mir ženi s kojom dijeli sobu.
Svi naši sugovornici ogorčeni su ponašanjem vlasti i državnih institucija koje se Barutane sjete samo jednom godišnje na obljetnicu. Ratni zapovjednik obrane Bjelovara, Stjepan Budinski, iznova podsjeća da je 29. rujna 1991. godine, dizanjem u zrak jednog borbenog kompleta. na Barutani počinjen zločin u kojem su mnogi branitelji izgubili život.
- Bjelovarska mladost iskazala je neviđenu hrabrost koja se najbolje očitovala u prvim danima rata, dok su četnici i tzv. JNA potvrdili da im ništa nije sveto i da su spremni na najveća zvjerstva kakva se teško može pronaći u povijesti ratovanja - zaključio je Budinski.
Svjesno ubio 11 ljudi, razorio grad i dobio spomenik
Major JNA Milan Tepić u Beogradu je dobio spomenik 26 godina nakon smrti. Taj potez zgrozio je cjelokupnu hrvatsku javnost. Ministarstvo hrvatskih branitelja ističe da se Vlada Srbije veličanjem tog terorističkog čina poistovjećuje s tom velikosrpskom idejom i politikom.