Kolega iz Španjolske je predložio da ga nazovemo Popaj, jer pauk doista izgleda tako, ali sam se ja onda sjetila da mi u Hrvatskoj imamo svoga Popaja, Matu Parlova, i dala mu njegovo ime, naš je boksač to itekako zaslužio, kaže nam Martina Pavlek, biologinja sa Zavoda za molekularnu biologiju Instituta Ruđer Bošković. Pauci su joj specijalnost, i velika ljubav.
U špiljama Biokova su biospeleolozi, među kojima je i ona, pronašli dvije nove vrste pauka, koje je znanstvenica opisala u nedavno objavljenom radu. Jedna od njih je Harpactea mateparlovi, dosad nepoznat podzemni, špiljski pauk čije su prednje nožice biologinju podsjetile na boksača, zato joj je napamet i palo ime našeg proslavljenog Parlova. Boksač jest karijeru proveo u Puli no rodom je iz Ričica podno Biokova pa je ime pauku utoliko bilo i opravdanije.
Prva dva primjerka ove, nama dosad nepoznate vrste, pronađena su još 1990. i 1998. godine, a dodatna tri za vrijeme Prve biospeleološke Ekspedicije Biokovo 2017. godine, organizirane od strane Hrvatskog biospeleološkog društva, čija je Martina članica.
- Vrsta mi je odmah bila drukčija, nepoznata, i jako zanimljiva, ali se njeno otkriće moglo potvrditi tek nakon što ju se dobro usporedilo s dosad poznatim i već opisanim vrstama iz toga roda, ističe biologinja, koja se biospeleologijom bavi 17 godina. Kad paukove ne proučava na "Ruđeru" pod lupom odnosno mikroskopom, ona ih i sama u špiljama traži. A onda je, na kraju, ta koja će reći je li neka vrsta pauka poznata, ili nova.
Sa svojim 'nabildanim' prednjim nožicama pauk hvata plijen, baš kao i boksač suparnika
- Kad idete u takve ekspedicije, nikad ne znate što ćete pronaći. Ovo nam je bilo veliko iznenađenje, a veselje još veće kad smo i potvrdili da je riječ o novoj vrsti, kaže postdoktorantica. "Njezin" je pauk dugačak svega nešto više od sedam milimetra, no pod mikroskopom mu se dobro vide jake prednje, "nabildane" nožice kojima hvata plijen, komunicira, ispipava teren.
Kako pojašnjava stručnjakinja, gotovo sve špiljske vrste su endemične, znači jedinstvene za određeno podneblje i njegove špilje, budući da pauk vani ne bi preživio "selidbu", prelazak na neki drugi teren. H.mateparlovi živi u dubokim hladnim špiljama Biokova, na visini preko 1100 metara, i do njega mogu doći samo speleolozi. Tako je i pronađen.
Tri nove vrste podzemnih paukova - dva iz Hrvatska, s Biokova i Mosora, i jedne iz alpske Italije, opisao je u međunarodnom znanstvenom časopisu Systematics and Biodiversity tim stručnjaka koji, osim Martine, čine Leonardo Platania sa Sveučilišta Pompeu Fabraiz Barcelone i Miquel Arnedo sa Sveučilišta Barcelona.
Pauk Salvatoreova harpaktea pronađen je u pećini Grotta della vecchia diga u talijanskoj općini Barcis. Drugi, Daminijeva harpaktea (Harpactea damini) nađen je u jedva nešto dužoj od sto metara Jujnovića pećini i još nekoliko drugih špilja na Biokovu i Mosoru. H.mateparlovi je, otkriva nam biologinja, pronađen zasad samo na Biokovu.
'Tata bi bio jako ponosan'
Njegove "nabildane" prednje nožice, pedipalpi, smješteni su bočno od usta. Kod ženki se taj par ekstremiteta ne razlikuje znatno od ostalih nogu za hodanje, dok kod mužjaka ima ulogu organa za parenje.
Zašto pauka nije nazvala po sebi, laički pitamo znanstvenicu, a ona nam kroz smijeh odgovara kako se to tako ipak ne radi...
- Ime ne dajete po sebi nego po nekome drugome, ali i drugi znanstvenici nešto drugo mogu nazvati po vama - pojašnjava nam.
Sin Mate Parlova, Matko, odao je da se oduševio idejom i činjenicom da se tatino ime i dalje spominje.
- Kontaktirali su me putem maila prije oko dva mjeseca i pitali za mišljenje oko naziva pauka po tati. Iskreno, oduševio sam se i to mi je jako simpatično. Poslali su mi i sliku pauka pronađenog u špilji Biokova i odgovorio sam im da sam zadovoljan što je nazvan po mojem ocu te sam im se zahvalio. I tata bi se sigurno na ovo dobro nasmijao, i njemu bi to bilo simpatično. Da budem iskren, oko detalja hoće li doživotno pauk nositi njegovo ime, nisam pitao. To malo biće podsjeća na neki način na tatu, koji je slično kao i pauk s desnom prednjom počinjao a završavao sa lijevom - rekao nam je Matko, sin legende Mate Parlova, europskog i svjetskog prvaka te zlatnog olimpijca koji je preminuo 2008.godine.