Pretjeralo se, majka nije to trebala prijavljivati policiji, pitanje je što je zapravo bilo. Komentar je to dijela javnosti na prošlotjedni slučaj iz Osnovne škole Biograd na Moru, gdje je desetak učenika izudaralo 11-godišnjeg petaša.

Slučaj je mnoge šokirao, kao i svaki drugi slučaj međuvršnjačkog nasilja koji dođe do javnosti, no dio ljudi smatra da se u ovom slučaju možda pretjeruje s prozivanjem učenika koji su napali kolegu. Pa i ravnatelj škole u Biogradu, Joško Brtan, kazao je, pomalo nespretno, da “učenicima nije bio cilj nasilje”. No nasilje je neprihvatljivo u bilo kojoj situaciji, ne može ga se svrstavati u kategorije “grube igre” i slično. Škola je u ovom slučaju prekršila i obavezu prijavljivanja vršnjačkog nasilja nadležnim institucijama. I to je problem u velikoj većini slučajeva vršnjačkog nasilja u školama. Koliko je ukorijenjeno, govore i podaci koje je nedavno istaknula Helenca Pirnat Dragičević, pravobraniteljica za djecu, na okruglom stolu upravo o ovoj temi.

Svako peto dijete je žrtva...

- Svako peto dijete u Hrvatskoj žrtva je nekog oblika nasilja, svako treće žrtva je nasilja putem društvenih mreža, a takvo stanje nužno zahtijeva mnogo veći angažman svih koji rade s djecom. Iznimno je važno da programi prevencije vršnjačkog nasilja budu dostupni svakom djetetu u svim školama - kazala je pravobraniteljica.

Formalno, to jest tako, no praksa pokazuje da se prevencija i ne provodi kako bi trebalo. Iako su tijekom tri pandemijske godine djeca uglavnom vrijeme provodila izvan škola, prema podacima MUP-a, vršnjačko nasilje je, u odnosu na 2020., poraslo za 10 posto u 2021. godini.

- No nasilja ima mnogo više jer se mnogi slučajevi ne prijavljuju policiji. Tijekom 2021. i 2020. primili smo 40-ak prijava, što je za dvadesetak manje u odnosu na prethodne godine. Manje prijava pripisujemo čestoj online nastavi zbog pandemije te izostanku neposredne fizičke interakcije među djecom - istaknuli su iz Ureda pravobraniteljice za djecu u odgovoru za 24sata u lipnju.

Najviše pritužbi od roditelja

No prebacivanje na online komunikaciju povuklo je porast cyberbullyinga.

- Proteklih se godina osobito širi na društvenim mrežama. Poseban problem je ono nevidljivo, psihičko nasilje, vrijeđanje i omalovažavanje, isključivanje pojedine djece iz društva… A sve to zahtijeva da se, posebno u odgojno-obrazovnim ustanovama, kontinuirano provode preventivne aktivnosti i da se osigura podrška djeci, tj. da svako dijete u svakom trenutku zna kome se u školi može obratiti ako je izloženo bilo kojem obliku - kažu u Uredu.

Da je pandemija izuzetno loše utjecala na djecu u osnovnim školama, pokazuje istraživanje koje je u prošloj školskoj godini proveo Institut za društvena istraživanja. Kako nam kaže Maja Vučić Blažić, predsjednica Hrvatske udruge socijalnih pedagoga (HUSP), djeca su sve anksioznija, zatvorila su se u online komunikaciju i problemi će se tek pokazati.

Zanimljivo je kako, prema podacima Ureda pravobraniteljice za djecu, najviše pritužbi dolazi od roditelja i učenika nezadovoljnih reakcijama škola na nasilne događaje. Tako je bilo i u ovom posljednjem slučaju. Da je dijete napadnuto, roditelji su saznali jer mu je pozlilo. Škola je incident prešutjela, odnosno “rješavala” među svoja četiri zida. Čak ni u bolnici nisu djetetu ponudili psihološku pomoć.

No škole su obavezne baviti se ovim problemima prema više od pet različitih protokola, planova, smjernica i propisa. Prema jednom pravilniku i protokolu ("Pravilnik o načinu postupanja odgojno-obrazovnih radnika školskih ustanova u poduzimanju mjera zaštite prava učenika te prijave svakoga kršenja tih prava nadležnim tijelima" i "Protokol o postupanju u slučaju nasilja među djecom i mladima") jasno je vidljivo da je uprava škole u Biogradu na Moru pogriješila u postupanju jer nije obavijestila Ministarstvo. Tek treba vidjeti hoće li to utvrditi i inspekcijski nalaz.

Škola treba prijaviti nasilje

- Obaveza škole je da odmah nakon prijavljenog nasilja o tome obavijesti roditelje učenika ili zakonske zastupnike te ih upozna sa svim činjenicama i okolnostima koje je do tada doznala i izvijesti ih o aktivnostima koje će poduzeti. Nakon prijave, odnosno dojave nasilja, odmah trebaju obaviti razgovor s učenikom koji je žrtva nasilja, a u slučaju da je postojala liječnička intervencija, uz dogovor s liječnikom, čim to bude moguće. Roditeljima ili zakonskim zastupnicima učenika koji je žrtva vršnjačkog nasilja dati obavijesti o mogućim oblicima savjetodavne i stručne pomoći u odgojno-obrazovnoj ustanovi i izvan nje, a s ciljem potpore i osnaživanja učenika te prorade traumatskog doživljaja - objasnili su nam iz Ministarstva nakon jednog od slučajeva napada na učenika u lipnju.

Istodobno, potrebno je “što žurnije obaviti razgovor s učenikom koji je počinio nasilje uz nazočnost stručne osobe, upozoriti na neprihvatljivost i štetnost takvog ponašanja te ga savjetovati i poticati na promjenu takvog ponašanja. Treba obratiti pozornost i na to iznosi li učenik neke okolnosti koje bi upućivale na to da je žrtva zanemarivanja ili zlostavljanja u svojoj obitelji ili izvan nje. Tada će se odmah izvijestiti centar za socijalnu skrb, a po potrebi ili sumnji na počinjenje kažnjive radnje izvijestiti policiju ili nadležno državno odvjetništvo. Škola treba poduzet i mjere za pomirenje učenika i za stvaranje tolerantnog, prijateljskog ponašanja u odgojno-obrazovnoj ustanovi”.

Sve to treba obaviti i s roditeljima, odnosno skrbnicima tog učenika. Roditelji su vrlo često “slaba karika” jer im je vrlo teško suočiti se s poteškoćama i problematičnim ponašanjem svojeg djeteta.

Što mogu učiniti roditelji?

A što roditelji mogu poduzeti ako dijete zbog pretrpljenog nasilja razvije dijagnozu PTSP, ima otpor prema odlasku u školu, i dalje pohađa razred s djetetom koje vrši verbalno nasilje tijekom školskog vremena, a u školi kažu da nisu ništa primijetili?

- Naglašavamo, svaka situacija je jedinstvena i traži individualnu procjenu i uključivanje svih nadležnih službi. No, ključno je da su institucije dužne štititi najbolji interes svakog djeteta i to putem međuresornog i interdisciplinarnog zajedničkog djelovanja. Nužno je i svako dijete odmah i sada zaštititi od svakog oblika nasilja te mu pružiti svu stručnu pomoć. Ukoliko škola nasilje negira i time omogućava njegovo daljnje činjenje, potrebno je o tome žurno obavijestiti prosvjetnu inspekciju i Agenciju za odgoj i obrazovanje koje će obaviti nadzore i utvrditi je li bilo propusta u postupanju - kažu iz Ministarstva.

’Nema prave prevencije’

Iako je na “papiru” sve jasno raspisano, te iako izgleda kao da su jasne nadležnosti institucija, o problemima u komunikaciji govori i podatak Ministarstva znanosti i obrazovanja kako je u dvije protekle školske godine obavljeno 548 inspekcijskih nadzora vezano za postupanje u slučajevima vršnjačkog nasilja. Iz iskustva Maje Vučić Blažić te njenih kolega, u školama nema dovoljno socijalnih pedagoga, a i oni koji jesu zaposleni u školama uglavnom su koncentrirani na zagrebačko područje. Otoci, Slavonija, sve su to područja kojima kronično nedostaje stručnjaka.

- Svima su puna usta međuresorne suradnje, no toga zapravo najviše nedostaje. Socijalnih pedagoga kronično nedostaje u svim odgojno-obrazovnim institucijama, od predškole do srednjih škola. Tek sad je u Zakon o predškolskom odgoju i obrazovanju stavljeno da vrtići mogu zapošljavati i socijalne pedagoge - napominje Maja Vučić Blažić.

Njezine kolege već su lani na okruglom stolu u projektu "Zauzmi stav" upozorili kako poteškoće nastaju u suradnji izvan sustava obrazovanja, odnosno kada socijalni pedagozi kao stručni suradnici moraju surađivati s ostalim resorima (primjerice kod prijave nasilja ili zlostavljanja djece). Smatraju i da socijalni pedagozi nisu dovoljno angažirani u srednjim školama, te im nedostaje komunikacije s kolegama u osnovnim školama

- Poruka bi ukratko bila da nema dovoljno prevencije, i to od najranije dobi. Većina počinitelja vršnjačkog nasilja je u dobi od 14 do 17 godina, i to zato što se negdje ranije nije odradila stručna prevencija. U vrtićima, ako se i uoči problem u ponašanju, roditelji nisu skloni reagirati, kada dijete krene u školu, čeka se da prijeđe u peti razred, a onda nastupaju problemi. No umjesto da se sustavno radi, opet se čeka da dijete ode u srednju školu. Zaista je nužno povećati broj socijalnih pedagoga u svim odgojno-obrazovnim institucijama - zaključuje predsjednica HUSP-a.