Na području pod kontrolom ISIL-a boravilo je ukupno sedam osoba koje imaju (i) hrvatsko državljanstvo, dvojica muškaraca i pet žena. Ni jedna od njih nije radikalizirana u Republici Hrvatskoj, niti se pridružila ISIL-u iz Republike Hrvatske. Po dostupnim nepotvrđenim podacima, dvojica muškaraca su poginula u borbama na strani ISIL-a, dok se pojedine žene nalaze u civilnim kampovima pod kontrolom kurdsko-arapskih snaga SDF u Siriji. Žene su se ISIL-u pridruživale u pravilu kao pratnja svojim supruzima „džihadistima“, a neke su tijekom boravka u Siriji i Iraku rodile djecu. Njihova točna lokacija i sudbina se još trebaju potvrditi zbog kaotične situacije nakon sloma ISIL-a, prenosi Express.
Tim ključnim izjavama objavljenima u izvještaju Sigurnosno-obavještajne agencije potvrđuju se informacije Expressa objavljene još početkom 2017. godine. Što je još i najvažnije od svega, u te dvije godine nisu zabilježeni novi slučajevi radikalizacije hrvatskih državljana, a za što je, dobrim dijelom, zaslužna i islamska zajednica u Hrvatskoj. Kako piše SOA u nedavno objavljenom izvješću: "Iako je islamistički radikalizam u zapadnim državama EU i državama jugoistočnog hrvatskog susjedstva pridobio značajan broj pristalica, u Republici Hrvatskoj nije uspio okupiti veći broj sljedbenika. Radi se o nekoliko desetaka osoba salafitskog opredjeljenja koje ne zagovaraju nasilje. Jedni od glavnih razloga nepostojanja značajnog islamističkog radikalizma u Republici Hrvatskoj su dobar položaj, ugled i integriranost islamske zajednice u hrvatskom društvu."
Javnosti su od prije poznati slučajevi kao što su Sead Plojović i njegova sestra Nevresa te Dora Bilić, koja je i ranjena tijekom američkih napada na Raku, samoprozvani glavni grad Islamske države.
Zanimljivo je da su neki takvi ekstremisti rođeni i odrasli u katoličkim obiteljima. Sličan slučaj je zabilježen u Lausannei kad je Mathieu A., dvadesetdevetogodišnji katolik, prešao na islam i praktički brzinom svjetlosti počeo iskazivati radikalne stavove. Švicarski mediji su otkrili da je on u ranim dvadesetima često mijenjao poslove, a jedino što mu je držalo interes je bio paragliding. U svibnju 2013. godine prešao je na islam i već u prosincu je govorio da je spreman ići u Siriju kako bi se pridružio tamošnjim islamistima.
Krajem prosinca se zaputio u Tursku, odakle je prešao u Siriju, a društvo mu je radio maloljetni Francuz sjevernoafričkog podrijetla. Nije se dugo zadržao tamo i samo tri mjeseca kasnije, u ožujku 2014. godine, pojavio se u Švicarskoj, gdje je dao anonimni intervju za državnu televizijsku kuću RTS.
“U to vrijeme za mene je to bio legitiman džihad. Borio sam se protiv Bašarova režima zato što su kemijskim oružjem napadali vlastiti narod”, ispričao je Mathieu švicarskim novinarima. Rekao je i da je živio u kući sa stotinjak drugih džihadista, gdje je bilo i petnaestak bombaša samoubojica, ali nije dao detalje o nadređenima i grupi kojoj je pripadao u to vrijeme.
Nedugo nakon njegova povratka u Švicarsku otvorena je istraga i na kraju je osuđen na nekoliko stotina sati rada u zajednici, što je izazvalo ogromno nezadovoljstvo među Švicarcima.
Međutim, takva odluka je izazvala zadovoljstvo u nekim drugim krugovima. Abou Suleyman Suissery, 24-godišnji džihadist iz Welschschweiza, na Twitteru je objavio fotografiju samoubilačkog pojasa sa zataknutom švicarskom putovnicom uz komentar “Povratak u domovinu. Dome, slatki dome”. U međuvremenu je njegov korisnički račun izbrisan i čini se da se udaljio od tradicionalnih društvenih mreža.
Što se tiče austrijskih džihadista s hrvatskim državljanstvom, prije nekoliko godina su se pojavile informacije da je sestra Marka Z. otišla u Siriju te da je on osobno prijavio njen nestanak. Marko je uhićen u travnju kao dio skupine reketara koji su iznuđivali novac od bečkih ugostitelja. Austrijski istražitelji sumnjali su da je i Marko možebitno povezan s Islamskom državom, ali su oprezno iznosili slične informacije u javnost.
Ispričali su da je Marko Z. učestalo odlazio u jednu bečku džamiju poznatu kao okupljalište simpatizera ISIL-a. Istražitelji su rekli i da su članovi te bande, pod nazivom Struja, održavali kontakte putem društvenih mreža s osobama na međunarodnim tjeralicama zbog sumnji u terorizam. Osim toga, tijekom pretresa Markova stana otkrili su i islamističke simbole kao što je crna zastava, ali su istodobno upozorili da je on osobno prijavio nestanak sestre, za koju je pretpostavio da je otišla na sirijsko bojište. Austrijsko pravosuđe u travnju je decidirano reklo da će uhićenu bandu procesuirati kao uobičajene kriminalce te im u to vrijeme nisu stavljali na teret povezanost s terorizmom.
Hrvatskoj javnosti su od prije poznati brat i sestra Plojović kao i nesretna Zagrepčanka Dora Bilić, koja je i ranjena na teritoriju pod kontrolom Islamske države. Dora je slijedila put kakav je već bezbroj puta viđen među mladim konvertitima. Već s osamnaest godina prešla je na islam i okrenula se nešto radikalnijim putevima.
U jesen 2014. godine, kad su se i pojavile informacije da je Dora ranjena u Raki, njen otac je otvorio srce hrvatskim medijima. “Strašno je ovo što nam se događa. Mi smo iz jako religiozne obitelji”, govorio je Dorin otac u to vrijeme. Kako je on ispričao, Dora je oduvijek bila uzorna učenica i nije bilo jasno zašto je napravila tako radikalan zaokret.
“U džamiju je počela odlaziti još dok smo išle u školu, ali o tome nismo razgovarale. Dora je uvijek bila povučena i dijelila je društvo na ono u školi i na ono izvan nje, s kojim je i odlazila u džamiju”, ispričala je jedna Dorina prijateljica za Večernji 2014. godine. Dora je završila studij za fizioterapeuta, što joj je omogućilo specijalizaciju u Londonu, gdje je upoznala prvog supruga.
On je, poput Dore, bio relativno nedavni konvertit na islam. Brak nije dugo trajao i Dora se razvela, a navodno je razlog bio to što on nije bio dovoljno radikalan u svojim stavovima. Godine 2013. udala se za Seada Avdića i novopečeni mladenci su se odselili u Siriju, gdje se Sead borio u redovima Islamske države.
Sada, kad je Islamska država postala prošlo svršeno vrijeme, najveći izazov postat će povratnici u okolne države, od Kosova do Bosne i Hercegovine. "Radi se o tisućama džihadista iz Europe koji su bili pripadnici najveće terorističke organizacije na svijetu i koji se trenutno nalaze u kurdskom zarobljeništvu", piše SOA u svom izvještaju.
Vjerojatno najzanimljiviji dio govori o radu hrvatske obavještajne službe tijekom raspada Agrokora: " Svojim radom SOA je bila potpora drugim nadležnim državnim tijelima u zaštiti gospodarskih interesa i pravnog poretka Republike Hrvatske. Sukladno zakonskim obvezama, SOA u ovako kompleksnim slučajevima izvješćuje državni vrh, a ministrima i drugim državnim dužnosnicima dostavlja one podatke koji se odnose na njihov djelokrug rada.
Uz to, SOA je na zahtjev Odbora za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost Hrvatskog sabora izradila izvješće o stanju u Agrokoru i eventualnom utjecaju na nacionalnu sigurnost. O izvješću je Odbor raspravljao na sjednici na kojoj je sudjelovao i ravnatelj SOA-e. "
Na sve to lijepo se nadovezuje dio izvješća posvećen korupciji u Hrvatskoj: "Zloporabe institucionalnog aparata i korupcija mogu negativno utjecati i na slobodu tržišnog natjecanja, konkurentnost, privlačnost države za investiranje te cjelokupan gospodarski razvoj i međunarodni ugled države. Posebno složeni oblici korupcije, zloporabe i malverzacije u trgovačkim društvima, izvlačenja i pranja novca imaju i svoju međunarodnu dimenziju. Na području suzbijanja korupcije i gospodarskog kriminala, posebno osjetljiva područja su procesi javne nabave i njihova zloporaba. Također, prisutan je interes za ulaganje kapitala nepoznatog porijekla u Republiku Hrvatsku, pri čemu postoji rizik da se radi o „pranju“ nezakonito stečenog novca."
I dok naši istočni susjedi govore o krvavom ratu klanova, o čemu je i Express u nekoliko navrata pisao, SOA govori kako je Hrvatska postala utočište raznim mafijašima: "Kriminalne skupine iz okruženja nastoje koristiti područje Republike Hrvatske za provođenje svojih ilegalnih aktivnosti, poput krijumčarenja narkotika, ilegalnih migranata, oružja i visokoprofitne robe. Pri tome surađuju s pojedincima i skupinama iz Republike Hrvatske te ih angažiraju za izvršenje konkretnih kriminalnih aktivnosti. Ove grupacije teritorij Republike Hrvatske nastoje iskoristiti i za skrivanje od konkurentskih i suprotstavljenih kriminalnih grupacija te izbjegavanje kaznenog progona u matičnim državama."