Kornelija Livaja (46) bila je novinarka Radio Osijeka, a nakon toga i 15 godina Slavonskog radija, te naposljetku Radio Dalmacije. U Dalmaciju, konkretno Kaštel Gomilicu dovela ju je ljubav, i tu se udala za svog supruga Zdravka. U listopadu 2016. godine doživjela je teški moždani udar.
Prognoze su bile loše, lijeva strana tijela bila joj je potpuno oduzeta, ali Kornelija je snagom volje krenula u borbu. Toplice, bolnice, beskrajno vježbanje, rehabilitacija koja ne prestaje, postala je, a i danas je njena svakodnevica.
Nakon nekog vremena digla se iz invalidskih kolica i počela hodati. Provela je i 16 tjedana u specijalnoj klinici u Dubrovniku, o vlastitom trošku. Ponosna je na svoju borbu protiv bolesti, ali i ogorčena na naš zdravstveni sustav.
Ovo je njena priča:
- Imala sam vrlo teške prognoze, no snagom sam se svojega karaktera dignula iz invalidskih kolica. Sad vodim bitku za lijevu ruku, za svoju samostalnost. Nisam lijenčina, želim se vratiti na posao, ne biti invalid na državnim jaslama. Međutim, za tu je borbu potreban novac, a mene nitko ne pita kako preživljavam nakon 15 mjeseci bolovanja i golemih troškova. HZZO, naime, ima svoje pravilnike, cjenike, standarde i propise koji ograničavaju prava na toplice, fizikalnu terapiju i lijekove. Iza tog brda papira skriva se bolna istina: čovjek je dijagnoza, dijagnoza ima svoju šifru, za tu ti šifru pripada nešto, ali ako to nešto nije ni izbliza dovoljno da ti se vrati život kakav zaslužuje osoba u 40-ima, e... onda nisi imao sreće, ispričala nam je Kornelija.
Nakon što je doživjela moždani udar, Korneliji je odobren trotjedni boravak u toplicama, što se odobrava svim pacijentima s tom dijagnozom. Nakon toga ostala je prepuštena sama sebi. Otišla je u Dubrovnik u specijalnu kliniku gdje je u 16 tjedana potrošila svu svoju ušteđevinu. U Dubrovniku je vježbala sedam sati dnevno, počela je ponovno učiti hodati...
Godinu dana nakon bolesti ponovno je zatražila boravak u toplicama, na što pacijenti s tom dijagnozom imaju pravo. HZZO ju je odbio, i to dvaput. Tek godinu i pol nakon bolesti odobrili su joj fizioterapeuta koji joj dolazi dvaput tjedno po sat vremena.
- Naravno da sam razočarana i ogorčena. Za ljude mojih godina državu jednostavno nije briga, mi smo otpisani. Da se razumijemo, ne tražim ja da me država financira deset godina, ali tražim da mi da ruku, da mi pomognem da ustanem, jer ja to mogu, ali sama puno teže, rekla nam je Kornelija, koja nam je i opisala svoju svakodnevicu:
- Uvijek sam bila vjernica, a vjera me je nakon bolesti i ojačala. Mislim da su vjera i moj suprug moji glavni oslonci u svemu ovome, zbog njih sam i došla do ove faze oporavka, a nadam se i da ću se potpuno oporaviti. A moj radni dan izgleda ovako; ujutro molim krunicu sat vremena, zatim šetam po balkonu, dvadeset dužina, korak po korak, svako stopalo mora stati točno na određeno mjesto. Vježbam i po stepenicama, silazim i penjem se. Slijedi sat vremena vježbi s fizioterapeutom, a nakon toga odmor i ručak. Popodne šetnja sa suprugom, opet korak po korak. Navečer pogledam neki film, puno čitam... Ukupno vježbam oko pet sati dnevno.
A da ipak nije sama dokazali su njeni prijatelji, novinari. Pokrenuli su humanitarnu akciju "Za Korni-nisi sama!" u svrhu prikupljanja sredstava za nastavak rehabilitacije. Korneliji može pomoći svatko tko želi i prepozna njenu hrabrost i upornost da pobijedi bolest, i to na račun:
IBAN: HR4023300033243222016 Splitska banka (s napomenom: Za Korni – nisi sama!).
Odgovor HZZO-a
Prema Pravilniku o uvjetima i načinu ostvarivanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja za bolničko liječenje medicinskom rehabilitacijom i fizikalnom terapijom u kući osigurana osoba ostvaruje pravo na bolničku medicinsku rehabilitaciju, ako kod bolesti, bolesnih stanja i posljedica ozljeda navedenih u Popisu bolesti, bolesnih stanja i posljedica ozljeda za odobravanje bolničke medicinske rehabilitacije postoji još jedan od sljedećih uvjeta: funkcionalno oštećenje određenog stupnja, te nemogućnost i neprimjerenost provođenja ambulantne rehabilitacije u specijalističko-konzilijarnoj zdravstvenoj zaštiti i kod koje ne postoje kontraindikacije za njezino provođenje. Bolnička medicinska rehabilitacija provodi se u specijalnim bolnicama za medicinsku rehabilitaciju i to kao početna, odnosno održavajuća bolnička medicinska rehabilitacija.
Napominjemo kako se Pravilnik primjenjuje jednako na sve osigurane osobe bez obzira na njihovu dob. Gospođi K.L je, prema njezinoj dijagnozi, odobren 21 dan početne bolničke medicinske rehabilitacije, te za njezinu dijagnozu nije predviđena održavajuća bolnička medicinska rehabilitacija. Međutim, prošle godine je ostvarila pravo na liječenje fizikalnom terapijom u kući u dva navrata.
Što se prava na lijekove tiče, lijekovi na teret sredstava HZZO-a se propisuju sukladno indikacijama s osnovne i dopunske liste lijekova. Lijekovi koji se nalaze na osnovnoj listi lijekova su u potpunosti pokriveni obveznim zdravstvenim osiguranjem, a za lijekove koji se nalaze na dopunskoj listi lijekova se plaća doplata bez obzira da li osigurana osoba ima dopunsko zdravstveno osiguranje.
Za lijekove koje indicira bolnički specijalist, a koji se ne nalaze na listama lijekova HZZO-a ili nisu zadovoljene indikacije s liste lijekova, nadležni specijalist bolničke ustanove dužan je uputiti zahtjev Bolničkom povjerenstvu za lijekove. Terapiju Botoxom, prema smjernicama s liste lijekova, na prijedlog neurologa, odobrava Bolničko povjerenstvo za lijekove, odgovorio je HZZO.