Kako saznajemo od dobro upućenih izvora iz Rektorata zagrebačkog Sveučilišta, rektor Damir Boras je zadnjih dana vrlo nervozan.
- Često se čuje galama iz njegova ureda, a i stalno je na telefonu. Zove dekane sastavnica i članove Senata. Želi znati tko je uz njega, a kao i inače, ne preza ni pred čim da ostane na vlasti. Vrlo je nervozan i izrazito loše volje. Čujemo i kako viče preko telefona te da su ga neki suradnici, prema njegovim riječima, izdali i razočarali, ali i da on zna kako s njima - ispričao nam je sugovornik blizak Borasu.
Sugovornici, koji sjede u Senatu, kažu da je glavni pokazatelj Borasova pada, koji ovih dana svi iščekuju ili najavljuju, upravo činjenica da ga napuštaju bliski suradnici.
- Do jučer su slijedili sve njegove poteze, a sad odjednom Boras više ne valja. To je pokazatelj da se je u igru uključila i viša politika, pa su se neki morali povući i distancirati od Borasa. Njegovi potezi zadnjih dana bili su frapantni. Najveći mu je udarac što njegov najbliži suradnik, prorektor Ante Čović, mora u mirovinu, a gubitkom Čovića gubi i određenu snagu na Sveučilištu - kažu nam sugovornici iz Senata.
Posljednja dva tjedna u drugome mandatu rektora Damira Borasa bila su posebno turbulentna. Nakon medijskog probijanja afere o profesoru koji je zlostavljao studentice, a potom i bizarne priče o cijepljenju rektora i njegove supruge preko reda sa stomatolozima na KBC-u Rebro, čini se da više ne žele šutjeti ni oni koji su odšutjeli brojne probleme na sveučilištu posljednjih pet-šest godina.
Tako je objavljeno kako je više od 30 dekana i članova Senata Sveučilišta u Zagrebu spremno potpisati zahtjev za smjenom Damira Borasa, kojemu iduće godine ističe mandat.
Zbog te najave jučer prije podne trajali su sastanci u Rektoratu, a Boras je, kako saznajemo, sa suradnicima prebrojavao one za i one protiv.
Rušenje rektora, koje žele njegovi protivnici, ali i sve više onih koji nisu dio akademske zajednice, po svemu sudeći, neće proći ni ovaj put.
Da bi se pokrenuo postupak opoziva potrebno je 36 i više glasova članova sveučilišnog Senata, kojih je ukupno 70. Među njima je i 12 glasova predstavnika studenata, a ovisno o veličini samih fakulteta, s nekih ima i nekoliko predstavnika. A kako saznajemo u neformalnim razgovorima s dekanima, akciju smjene pokrenuli su isti oni fakulteti koji su se pobunili i prošlog lipnja, nakon neviđeno nepoštene smjene Vesne Vlahović-Štetić, tadašnje dekanice Filozofskog fakulteta.
Uz zaposlenike i studente Filozofskog stali su predstavnici Prirodoslovno-matematičkog fakulteta, Fakulteta elektronike i računarstva, Fakulteta organizacije i informatike u Varaždinu (na kojem je redovna profesorica bivša ministrica Blaženka Divjak) te još nekoliko fakulteta. Sad su im se pridružili i dekanica Akademije dramskih umjetnosti, koja je pokrenula proces prikupljanja prijava svojih studentica, kao i, saznajemo, Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet.
Naravno, Sveučilište u Zagrebu broji više od 30 fakulteta i tisuće zaposlenih, a nisu mali ni interesi koji nemaju veze s nastavom ili znanošću, ali itekako utječu na funkcioniranje Sveučilišta.
Svi Borasovi gafovi
Da nije tako, rektor Boras, čiji su gafovi, ali i podmukli potezi, poput postavljanja Miljenka Šimprage kao prinudnog rektora Filozofskom fakultetu, ne bi tako premoćno osvojio i drugi mandat, kad je osvojio 54 glasa od 70 članova Senata. Naši sugovornici ističu kako problem leži i u tome da mnogi ne vide kandidata koji bi bio bolji od Borasa. Podsjetimo, prvi mandat osvojio je protiv Blaženke Divjak, koja je bila prorektorica dotadašnjem rektoru Aleksi Bjelišu. Ni on nije donio mnogo kvalitete radu Sveučilišta, a Divjak je bila spremna ambiciozno mijenjati Sveučilište.
Onako kako je to pokušala u tri i pol godine ministarskog mandata, sa Zakonom o znanosti koji njezin tim nikad nije uspio dovršiti. Divjak se otvoreno sukobljavala s Borasom, a nastavila je to i danas, s pozicije redovne profesorice na FOI-ju. Ona je među prvima na društvenim mrežama upozorila na činjenicu da je ministar obrazovanja i znanosti Radovan Fuchs zatražio očitovanje u Borasu od Savjeta za znanost. Koji vodi također u zadnje vrijeme prozivani predsjednik HGK Luka Burilović.
Uzburkani kuloari akademske zajednice, koji već godinama bujaju pričama o igrama rektora Borasa i njegova bliskog suradnika Ante Čovića, sad spekuliraju kako bi dosad “nedodirljivi” Boras mogao otići i prije nego što mu istekne mandat 2022. Navodno je pred lokalne izbore koji djeluju vrlo nategnuto za HDZ, te uz zbilja strašnu aferu seksualnog zlostavljanja na Sveučilištu, postao prevelik uteg i za prijateljski mu naklonjenog premijera Plenkovića.
Da ne spominjemo bizarni detalj s cijepljenjem rektora i njegove supruge preko reda, uz grupu stomatologa na KBC-u Rebro. Ta epizoda, koja je usijala medije i društvene mreže, kao i javna tajna o tome da je sveučilišne apartmane u Dubrovniku rektor uredio i koristio za ljetovanje svoje obitelji, pokazuje koliko je Damir Boras neosjetljiv na činjenicu da već godinama obnaša javnu funkciju, dapače, jednu od javnih funkcija koja bi trebala biti jedna od najvećih moralnih poluga u društvu.
No to što on svoju dužnost rektora odrađuje točno onako kako je “odradio” i prebacivanje na druge fakultete (Učiteljski i Grafički, kao i angažmani na Mostarskom sveučilištu), proračunato, poduzetnički, tek je slika onoga što se događa ne samo na zagrebačkom, nego i na većini drugih hrvatskih javnih sveučilišta, ali i privatnih učilišta.
U sukobu s Divjak
Znanstvene titule, radovi, produljivanja radnih statusa (Ante Čović sad će baš prisilno morati u mirovinu sa 72 godine), sve su to poluge pomoću kojih se osvajaju sigurna radna mjesta, uglavnom miran radni staž koji se odrađuje čak i bez prevelikog znanstvenog angažmana i ambicije. Boras je podupirao takve “igre” te se uplitao u političke igre kad je njemu odgovaralo, primjerice, u sukobu s Blaženkom Divjak koja politički ipak nije bila dovoljno jaka da promijeni neke stvari.
Boras se, primjerice, nije založio da se izmijeni odluka donesena još u vrijeme dok je ministar bio Željko Jovanović, a ta je da se “zakoče” napredovanja na fakultetima kako bi stari profesori mogli što dulje ostati na svojim poslovima, a njihovi asistenti, bez mogućnosti znanstvenog napredovanja, gubili su zakonsko pravo na posao. Iako su Divjak, a prije nje i Radovan Fuchs, u svojem prvom mandatu, izmjenama Zakona o znanosti pokušali to promijeniti, do danas to pitanje nije riješeno.
Ne zaboravimo ni vrlo važnog čovjeka za sveučilišne poslove - Vilima Ribića, predsjednika Nezavisnog sindikata znanosti i visokog obrazovanja, koji već godinama vrlo vješto navodi vodu na svoj mlin. Boras je dobar i s Milanom Bandićem, gradonačelnikom Zagreba, za kojega svi žele da napokon napusti tu funkciju. I to bi mogao biti razlog rušenja rektora, navode naši sugovornici. Posebno kad se uzme u obzir da do danas nije riješeno pitanje izuzetno vrijednog zemljišta i projekta sveučilišnog kampusa na Borongaju.
Duboko zakopavanje u te interne igre dovele su Sveučilište u poziciju da već nekoliko godina ni po jednoj relevantnoj svjetskoj ljestvici nije ni među prvih 500 svjetskih sveučilišta. Loši smo u znanstvenoj produkciji, iako naši znanstvenici u inozemstvu, a neki i u Hrvatskoj, postižu velike uspjehe, a otužna nam je i mobilnost studenata i profesora.
Sve su to pokazatelji da se vodstvo Sveučilišta sigurno ne bavi pravim problemima, a na to upućuje i sve više fakulteta koji otvoreno traže izdvajanje iz Sveučilišta i samostalnu djelatnost.
Sveučilište u Zagrebu, podsjetimo, u 2019. je od države dobilo 2,376 milijardi kuna po raznim sastavnicama. Nažalost, izdvajanja za znanost i visoko obrazovanje u našoj su zemlji i dalje preslaba, a fakulteti se posljednjih godina “krpaju” EU projektima i međunarodnim suradnjama koje su uglavnom potaknuli sami. I tu leži vjerojatno i najveći Borasov “krimen”, ali i svih onih koji Sveučilište vide tek kao priliku za “dobar posao”, a ne kao instituciju za razvoj cijeloga društva.
Najveće afere svemoćnog rektora
Zataškavanje prijava?
Studentice i bivše studentice Sveučilišta u Zagrebu podnijele su brojne prijave zbog seksualnog zlostavljanja protiv više profesora. Boras navodno nije reagirao na prijave koje su došle do njega, a jednog od optuženih profesora je čak ‘nagradio’ napredovanjem.
Ante Čović
Prorektora i bliskog Borasova prijatelja poznavatelji situacije na Sveučilištu u Zagrebu mnogi kritičari smatraju većim problemom za Sveučilište od samog rektora. Čoviću Filozofski fakultet nije htio produljiti radni ugovor nakon što je napunio 65 godina, a zamjeraju mu brojne sumnjive poteze unutar samog sveučilišta.
Jakov Sedlar
Kao i cijepljenje, Boras u slučaju redatelja Jakova Sedlara ne razlučuje javni od privatnog interesa. Privatno su dobri, a redatelju (njegovoj tvtki Oluja) Sveučilište je platilo izradu filmova o 350. godišnjici Sveučilišta i o hrvatskim sportašima. Sedlarova kći zaposlena je na Tekstilno-tehnološkom fakultetu, i Likovnoj akademiji kao PR. Tog mjesta prije nije bilo niti ga ima na drugim fakultetima.
Tužbe
Sujeta rektora posebno je došla do izražaja prije nekoliko godina, kad je Sveučilište u Zagrebu podnijelo tužbu protiv tadašnjeg studenta Hrvatskih studija Luke Kovača. Kovač je tad bio i tamošnji predstavnik Studentskog zbora te je nakon provale u studentske prostorije izjavio kako sumnja da se radi o pritisku uprave studija na studentske udruge.