Ministru Berošu se, po svemu sudeći, sprema ostavka. Ili, kako bi se narodski reklo, netko mu sapuna dasku. Daleko od toga da su njegove zasluge tolike da se moguća ostavka može smatrati dvojbenom, no svakako bodu u oči ta dvostruka mjerila i tipični HDZ-ovski modus operandi - kad podbace stranka i politika općenito, nađimo nekoga koga ćemo objesiti i žrtvovati pa da ljudi misle kako smo odgovorni i radimo.

No premijer bi, zapravo, trebao smijeniti sebe. Jer ministar Beroš sjeo je na čelo resora koji godinama klizi prema dnu, i bilo je njegovih prethodnika koji su sustavu nanijeli mnogo veću štetu, a ipak ih se nije smjenjivalo. Uza sve to, Beroš je preuzeo vrući zdravstveni krumpir u najtežim uvjetima do sada, netom prije epidemije.

A zdravstvo je toliko duboko zaglibilo da se nužne reforme ne mogu provesti samo na razini resornog ministarstva, niti su u rukama isključivo jednog čovjeka. Odgovorna je Vlada u cjelini i velik dio odgovornosti pripada upravo ministru financija, koji Beroša proziva. I onda se Beroš dodatno zakopa jer se drzne replicirati Plenkovićevu miljeniku, i to baš nakon što je buknula afera zbog mogućeg namještanja natječaja za platformu za cijepljenje. Pa odmah postane dvostruko nepoželjan.

Nije Beroš nikakav ekstra sposoban lik, ali činjenica je i da nije imao neku priliku. Kao i da u svojim odlukama, kad je riječ o reformama, naprosto nema autonomiju. Poanta je da smjena jednog čovjeka neće riješiti baš ništa ako Vlada nema sustavno rješenje, obmanjuje i vuče spinovske poteze.

Jer premijer je taj koji stopira ili daje zeleno svjetlo. A građanima je načelno svejedno kako se zove čovjek na čelu ministarstva ako nema volje i plana da se sustav reformira na državnoj razini, u suradnji Vlade i lokalnih uprava kao osnivača bolnica.

Doći će neki drugi Vili, no prije ili kasnije pacijenti će opet ostati bez svojih terapija. I zato se ponovno vraćamo na onu staru i dobro poznatu - da riba smrdi od glave.