Ministru Berošu se, po svemu sudeći, sprema ostavka. Ili kako bi se narodski reklo, netko mu sapuna dasku.

Daleko od toga da su njegove zasluge tolike da se moguća ostavka može smatrati dvojbenom, no svakako bodu u oči ta dvostruka mjerila i tipični HDZ-ovski modus operandi – kada podbace stranka i politika općenito, nađimo nekoga koga će se objesiti i žrtvovati, pa da ljudi misle kako smo odgovorni i radimo.

No premijer bi, zapravo, trebao smijeniti samoga sebe. Jer ministar Beroš sjeo je na čelo resora koji godinama klizi prema dnu, i bilo je njegovih prethodnika koji su sustavu nanijeli daleko veću štetu, a ipak ih se nije smjenjivalo. Uz sve, Beroš je preuzeo vrući zdravstveni krumpir u najtežim uvjetima do sada, netom prije epidemije.

A zdravstvo je toliko duboko zaglibilo da se nužne reforme ne mogu provesti samo na razini resornog ministarstva, niti su u rukama isključivo jednog čovjeka. Odgovorna je Vlada u cjelini, s premijerom na čelu, i dobar dio odgovornosti pripada upravo ministru financija Zdravku Mariću koji Beroša proziva.

I onda se Beroš dodatno zakopa jer se drzne replicirati Plenkovićevom miljeniku, i to baš nakon što je buknula afera oko mogućeg namještanja natječaja za platformu za cijepljenje. Pa odmah postane dvostruko nepoželjan.

Nije aktualni ministar zdravstva nikakav ekstra sposoban lik, ali činjenica je i da nije imao neku priliku. Kao i da u svojim odlukama, kada su u pitanju reforme, naprosto nema autonomiju. Poanta je da smjena jednog čovjeka neće riješiti baš ništa, ako vlada nema sustavno rješenje, obmanjuje i vuče spinovske poteze. Jer premijer je taj koji stopira ili daje zeleno svjetlo.

A građanima je načelno svejedno kako se zove čovjek na čelu ministarstva, ako nema volje i plana da se sustav reformira na državnoj razini, u suradnji vlade i lokalnih uprava kao osnivača bolnica. Doći će neki drugi Vili, no prije ili kasnije pacijenti će opet ostati bez svojih terapija. I zato se ponovno vraćamo na onu staru i dobro poznatu - da riba smrdi od glave.