Ruth Ryan (28) iz Londona već 13 godina pati od dismrofobije, poremećaja zbog kojeg je mrzila svoj izgled. Uvjerena da je neopisivo ružna, počela se uljepšavati ružem, još u školi. Međutim, to joj nije pomoglo da se osjeća bolje. Nabavila si je svu kozmetiku, od pudera do maskare, te se šminkala prije škole, na odmorima je popravljala šminku, a nakon nastave trčala bi kući ponovno se šminkati. Sa 16 godina preselila se kod dečka, a tada se situacija dodatno pogoršala. Ustajala je sat vremena prije njega da se uredi.
- Od straha da ne vidi pravu mene, šminkala sam se čak i za spavanje. Po noći bi se ustajala i popravljala šminku, zatim bih legla na leđa da je ne pokvarim do jutra - priča Ruth. Prekinula je s dečkom tri godine kasnije i prestala izlaziti iz kuće. Mislila je da joj je nos prevelik i da zbog njega izgleda kao muškarac. Ispočetka je mislila da je samo klasična tinejdžerica, nezadovoljna izgledom. No Ruth je počela razmišljati o samoubojstvu. Ipak, nije imala hrabrosti, kaže, da se ubije. Konačno je posjetila liječnika. Pila je antidepresive, no oni nisu pomagali. Tugu je zatim počela utapati u alkoholu. Ruth se bolje počela osjećati tek zaposlivši se kao računovođa. Upoznala je i novoga dečka, a na internetu je našla informacije o poremećaju od kojeg pati i shvatila da nije luda.
- Krenula sam na terapiju koja nije bila lagana jer sam morala promijeniti način razmišljanja i odustati od svih navika koje sam do tada imala. Počela sam se manje šminkati, čak sam uspjela i do dućana otići nenašminkana, a to prije nisam mogla ni zamisliti - kaže Ruth, koja je na terapiji već sedam mjeseci.
- Još se borim sa simptomima, no osjećam da ću pobijediti. Želim jednog dana pogledati u ogledalo, a da mi se svidi osoba koja me gleda - odlučna je Ruth.