Na Županijskom sudu u Osijeku započelo je suđenje Branislavu Smiljaniću (23) iz Tenja za izazivanje prometne nesreće u prosincu 2019. godine kada je u Ulici Kneza Trpimira pregazio glumca osječkog Hrvatskog narodnog kazališta Aleksandra Bogdanovića.
Zbog teških ozljeda glave koje je tom prilikom zadobio Bogdanović je preminuo nekoliko dana poslije. Optužnica tereti Smiljanića da je 21. prosinca 2019. u 22.36, iako svjestan da nema položen vozački ispit, sjeo u automobil koji pripada ocu njegove zaručnice Magdalene Skroza te je, dolaskom do križanja sa ulicom Kneza Trpimira, a vozeći 64 km na sat, bez usporavanja i kočenja prednjim dijelom vozila udario Aleksandra Bogdanovića koji je tada prelazio pješački prijelaz. Svjestan da je počinio prometnu nesreću optuženi Smiljanić je pobjegao sa mjesta nesreće
POGLEDAJTE VIDEO:
Odbacio ga je na cestu i zadao mu višestruke teške ozlijede glave, lomove noge i rebara. Svjestan da je počinio prometnu nesreću optuženi Smiljanić je pobjegao sa mjesta nesreće, ne obavijestivši o tome ni Hitnu medicinsku pomoć ni policiju, a nije ni stao pružiti pomoć osobi u opasnosti. Tereti ga se za kazneno djelo izazivanja prometne nesreće i kazneno djelo nepružanja pomoći. Na pitanje sutkinje da li se osjeća krivim Smiljanić, koji je doveden iz pritvora u osječkom zatvoru, Branislav je rekao kako se osjeća krivim za oba djela.
"Toga dana bio sam kod zaručnice Magdalene u Osijeku i navečer smo odlučili otići do Casina. Uzeo sam ključeve od auta njenog oca koji je bio parkiran ispred kuće. Njenoj mami, koja je spavala, nismo rekli da ćemo uzeti auto. U Casinu smo bili pola sata pa smo krenuli nazad. Na raskrižju sa Trpimirovom skrenuo sam lijevo, vozio sam oko 60 na sat; bio je mrak, padala je kiša i Aleksandar je bio u crnoj odjeći. Nisam ga uspio vidjeti na vrijeme na pješačkom prijelazu. Vidio sam ga doslovno pred sam udarac, osjetio sam da sam nekoga udario, vidio sam da pada na cestu. Kada sam ga udario uplašio sam se, nisam znao šta da radim, usporio sam malo ali sam nastavio dalje voziti. Bio sam u šoku, skrenuo sam desno, potom u Zagrebačku, tu sam stao. Bili smo tu možda oko 10-tak minuta. Magdaleni je zvonio mobitel. Zvala je njena mama i pitala gdje smo; rekla da nas traži policija. Došla je policija i odvela nas" kazao je u svom iskazu Smiljanić dodajući kako je, dok su stajali, nazvao prijatelja i rekao mu što je učinio te ga zamolio da dođe.
Iako se zna da je Branislav prije dolaska policije otišao nedaleko mjesta događaja kako bi vidio što se događa sa ozlijeđenim Bogdanovićem, u svom iskazu je to opovrgao.
"Osjećam se jako krivim. Neopisivo mi je žao što sam upropastio život njegove supruge i njegove djece, što sam se uopće odlučio na takvu glupost da sjednem u auto. Svaku noć sanjam tu prometnu nesreću, ne mogu to izbiti iz glave, nikada si to neću oprostiti. Molim njegovu obitelj i njegovu djecu da mi oproste ako mogu. Da mogu sada bih postupio drugačije" dodao je rekavši kako je ideja da pobjegne sa mjesta događaja bila isključivo njegova te da ga na to nije nagovorila njegova zaručnica Magdalena koja je bila sa njime u autu. "Pobjegao sam jer nisam znao što bih. To nije bila svjesna odluka. Bio sam u šoku" rekao je.
Potom je pročitan iskaz svjedokinje Sene Krupić, nevjenčane supruga Aleksandra Bogdanovića. "Te je subote suprug imao predstavu u HNK. Čuli smo se telefonom kada je završio i rekao je da ide kući. Čekala sam ga u dnevnom boravku, sin je spavao. Sjećam se kada sam čula strašan udarac, pogledala sam na sat, čula sam povike sa ulice, oblio me užas. Pogledala sam kroz prozor i vidjela surpuga kako leži na cesti a oko njega neke ljude. Otrčala sam tamo, vikada da zovu hitnu, rekli su da je već pozvana, pokušala sam ga dozvati ali nismo mogli ostvariti komunikaciju. Ujutro je stavljen u induciranu komu, a par dana kasnije je umro" kazala je Sena.
Iskaz je dala i Magdalena Skroza, suvozačica optuženog.
- Branislav i ja zajedno smo odlučili uzeti tatin auto. Znala sam da nema položen vozački ispit ali sam mu vjerovala. Sve se odigralo brzo. Pukla je šajba. Mislila sam da je pala grana. Branislav je vrisnio. Govorio je 'udarili smo čovjeka, udarili smo čovjeka'. Nismo stali jer smo bili uspaničeni. Pitao je stalno 'šta da radimo, šta da radimo'. Skrenuli smo u neku ulicu jer nije bio u stanu voziti.
Branislav je nazvao Miloša. Prije nego je on došao Branislav je otišao negdje do igrališta i kada se vratio rekao je da je netko odvezao čovjeka kojega smo udarili. Primjetili smo da nam je otpala registarska tablica. Ne znam da li je nazvala mama mene ili ja nju, ali nam je rekla da se moramo vratiti na mjesto nesreće ali nismo to učinili. Nakon nekog vremena mama je ponovo nazvala i rekla da policajcu objasnim gdje se nalazimo" kazala je u iskazu Magdalena dodajući kako je znala da je njen zaručnik i ranije imao prometnu nesreću, da je jednom i zaustavljen bez vozačke ali je vozio jer je znao voziti. Išao je polagati ispit ali ga nije položio. "Ne znam zašto nismo stali sa autom nakon što smo udarili čovjeka. Uspaničili smo se - dodala je.
Saslušani su medicinski i prometni vještak. "U trenutku nesreće pješak se kretao brzim hodom, oko 7 km na sat. Dolaskom pješaka na kolnik, automobil je od njega bio udaljen oko 21 metar. U tom je trenutku pješak mogao vidjeti nadolazeći automobil i odustati od dolaska na pješački" odgovorio je na pitanje obrane prometni vještak. Obrana je, naime, tijekom saslušanja svjedoka, suptilno sugerirala da je Aleksandar Bogdanović brzim hodom izletio na cestu. Rekli su da je to u cilju stvaranja olakotnih okolnosti no, na to je burno reagirala Sena Krupić dodajući kako se protivi olakotnim okolnostima jer Bogdanović zacijelo ne bi krenuo na cestu da nije procjenio da to može učiniti bez opasnosti.
Slično pitanje obrana je postavila i medicinskom vještaju pitajući ga da li bi hitnija pomoć pomogla Bogdanovićevu preživljavanju. "Obzirom na težinu ozljeda na glavu ni pravodobna prva pomoć na licu mjesta ne bi promjenila tijek liječenja i smrtni ishod" rekao je vještak. Obrana je u završnoj rijeći ustrajala na utvrđivanju podijeljene krivnje ističući kako je uzrok nesreće zapravo zakašnjela reakcija i prevelika brzina, a ne to što Smiljanić nema vozačku jer on već godinama vozi. "Izostala je i reakcija pješaka. Pješak je dužan preko kolnika prelaziti pažljivo nakon što se uvjeri da to može učiniti na siguran način" kazao je odvjetnik tražeći da se Smiljanić pusti iz istražnog zatvora i oslobodi plaćanja kaznenog postupka.
U svojoj završnoj riječi optuženi Smiljanić se rasplakao i još jednom je zamolio za oprost Senu Krupić iako zna da je to jako teško.
Sutkinja je raspravu zaključila i rekla kako će presuda biti izrečena sutra.