Čujem vas, dobro jutro, rekla je Smiljana Srnec. Iz varaždinskog zatvora videolinkom se uključila u sjednicu Vrhovnog suda. Bila je crvena u licu i znojnog čela. Smiljanin branitelj Krešimir Golubić napisao je žalbu na 82 stranice. Državni odvjetnik nije bio na sjednici.
- Na temelju izvedenih dokaza ne može se sa sigurnošću utvrditi tko je počinio ovo djelo. Ključno je pobijanje indicija, poput one da su cijelo ljeto 2000. jedino Smiljana i žrtva bila same u kući jer nisu. Pogrešna je teza da je jedino optužena mogla počiniti zlo - govorio je Golubić.
Golubić je istaknuo da nije utvrđena posljednja adresa žrtve, kao ni to do kad je bila u Zagrebu. Nisu provjereni kontati iz žrtvina imenika. Među tim brojevima su i brojevi Vrhovnog suda.
Majka je neistinito prijavila da je žrtva živjela u Zagrebu s Mihaelom Polančec što nije istina. Žrtvin otac osuđen je za kazneno djelo i dva prekršaja s elementima nasilja. Policiji je 2005. rekao da je posljednju informaciju o Jasmini dobio od Dražena Palfija 2002. ili 2003. Kasnije ga više nitko ništa nije pitao, tvrdi branitelj Smiljane Srnec.
Naveo je i kako su savršeno očuvani tragovi stigli do vještaka koji nije uzeo drugi uzorak kako bi potvrdio čiji je nepoznati muški DNA pronađen na tijelu, nego da je dokaze uputio tamo gdje su nepovratno uništeni.
Optužno vijeće nije odmah bilješke iz 2019. izostavilo iz spisa, već tek su one izdvojene tek naknadno tijekom postupka nakon što ih je sudsko vijeće vidjelo.
Golubić je naveo kako je svaki od ispitanih svjedoka različito smješta posljednji kontakt sa žrtvom. Prema prijavi nestanka, ona uopće nije bila u Palovcu u to vrijeme.
Što se tiče ostatka obitelji, Golubić je naveo kako su Martin Dominić i njegova supruga Katarina povremeno dolazili kući, te da je ona tijekom ljeta 2000. godine u kući bila dva tjedna.
Dragutin Sabol je jedini od 30-ak svjedoka koji je rekao da mu je Katarina Dominić rekla da se žrtva javlja samo Smiljani. I ona je mogla prostorno i vremenski počiniti zločin te su i njezini DNA tragovi nađeni na tijelu žrtve.U iskazu Dražena Palfija cijeli niz proturječnosti o njihovom navodno odlasku u Mađarsku, kojom prilikom je, tvrdi, optužena koristila žrtvine dokumente, poručio je branitelj Golubić.
U žalbi je naveo i da je sud u presudi utvrdio da je otisak desnog palca optužene na crnoj vreći mogao nastati samo na jedan način. No, zašto onda, pita Golubić, nigdje drugdje nije pronađen otisak prsta?
Što se tiče očevida, branitelj Smiljane Srnec tvrdi kako je rađen nestručno i da bi ga trebalo isključiti kao nezakonit dokaz. Upravo trag muške osobe smatra važnim jer je počinitelj, tvrdi Golubić, morao biti mlad i zdrav kako bi mogao strpati tijelo u zamrzivač. Ističe da to optužena nije mogla zbog dijagnoze koju ima. Za taj trag smatra da je pokazatelj da je pogrešna tvrdnja tužiteljstva da su u kući u to vrijeme živjele samo dvije žene.
Navodi kako je nemoguće da je sama pomaknula zamrzivač na podest ispod stepenica. Iako je vještak rekao da je mogla ubaciti tijelo i ako vrata škrinje nisu bila potpuno otvorena, ne zna se koliko su otvorena morala biti.
Golubić je rekao da presudi nedostaju razlozi za odbijanje dokaznih prijedloga optužbe i da je sud odbio kao nevažan dokaz tko je naručio odvoz škrinje. Sud je odbacio i sve dokaze obrane koji bi dokazali da optužena nije mogla počiniti ubojstvo, kao i dokaze kojima bi se provjerili iskazi svjedoka Dražena Palfija.
- Primjerice, svjedoku Dragi Sabolu sud vjeruje kad govori protiv optužene, ali ne i kad govori u prilog optužene. Izjave svjedoka o roditeljima su ključni dokazi, koji nisu nezakoniti. Oni govore da su roditelji lagali u prijavi nestanka žrtve, kao i da je Dražen Palfi lagao policajcima te nastavio lagati sudu - naveo je Golubić.
Dodao je kako je za osuđujuću presudu potreban niz međusobno povezanih činjenica koje čine nedjeljivu cjelinu te da je sud ključne činjenice utvrdio pogrešno.
Jedna od rijetkih činjenica koja je utvrđena suđenjem je da žrtva nije ubijena na spavanju. Tu je mogućnost vještak odbacio. Sud nije utvrdio je li majka žrtve znala gdje joj je kćer čiji je studij financirala, nije utvrdio jesu li roditelji znali za vezu žrtve s oženjenim muškarcem. Sud nije utvrdio da su optužena i žrtva bile bliske, da su si pomagale, da su obje završile samo srednju školu i da nije imala nikakav motiv za ubojstvo.
POGLEDAJTE VIDEO: Ispovijest Smiljanine cimerice iz ćelije
Sud nije utvrdio kako je optužena punih pet godina mogla lagati roditeljima o sestri, a ni kako je moguće da njihova majka koja je kuharica nikad nije zavirila ni otvorila škrinju.
U trenutku izlagana, Golubić je zamolio pet minuta pauze jer mu nije bilo dobro.
- Sud nije utvrdio da je optužena prva nazvala policajce nakon pronalaska tijela. Optužena je pokušala dokazati da je upravo ona naručila odvoz škrinje. Prostorno i vremenski ubojstvo su mogli počiniti i majka i otac žrtve koji su također boravili u kući u ljeto 2000. Na tijelu nisu nađeni samo njezini tragovi, već i tragovi drugih osoba - dodao je Golubić.
- Slažem se sa svime što je rekao moj branitelj i nemam ništa za dodati - rekla je uplakana Smiljana. Sjednica je završena.