Ne znam zašto su "službeni roditelji" nestrpljivi. Za koji dan će biti gotov DNK nalaz i svi ćemo znati na čemu smo, kaže Dragica Plauc, koja sumnja da su mladići koji su joj došli iz Austrije njeni sinovi, koje je rodila 1993. godine u bolnici u Tuzli.

Članovi obitelji s kojom su do sada živjeli blizanci ne prestaju ih zvati. Čak i prijete da će ih obojicu i Plaucove zatvoriti ne navodeći zbog čega.

- Pitaju ih koliko su novca dobili od Gorana i mene. Koji bolesnici, umjesto da nam se jave i da se sretnemo - kaže Dragica.

Jedan od blizanaca poslao je SMS svom ocu i pitao ga što se događa. Pitao ga je zašto ih Dragica traži i je li možda imao nešto s njom. On mu je odgovorio da ne zna kako ih je pronašla i više se nije javio.

Dragica je 5. kolovoza 1993. u Tuzli rodila dva dečka. U bolnici su joj rekli da nekoliko sati moraju ostati u inkubatoru. Poslije su joj rekli da su mrtvi, no njihova tijela nisu joj pokazali. Od tada traje agonija Dragice i Gorana Plauca, koji sa svoje tri kćeri danas žive u Düsseldorfu. U potrazi za svojim blizancima koristila je sve moguće načine kako bi saznala što se dogodilo s njenom djecom.

- Kontaktirala sam najmanje dvadeset vidovnjaka. Jedna vidovnjakinja mi je prije mjesec dana rekla da sam na dobrom putu da pronađem svoju djecu, da su oni živi i da su u inozemstvu. Jesu li mladići koji su mi došli moji sinovi? Ostalo je još samo nekoliko dana da to utvrdimo - rekla je Dragica.

Da bi Zoran i Dragan P. mogli biti njezina davno nestala djeca, posumnjala je kad je u austrijskim novinama pročitala da se žena u Grazu, majka dvojice blizanaca, pokušala ubiti. Dob i imena njezinih sinova podudarali su se s imenima njezinih nestalih blizanaca.