Što moraš imati u glavi i kakav čovjek moraš biti da bilo kad, a osobito u ovakvim izvanrednim okolnostima, namjerno uništiš masivnu električnu sklopku i dio bolnice ostaviš bez struje?

Nadamo se da će policija dati odgovore na ta pitanja nakon subotnjeg očevida u KB-u Dubrava.

Ustanovi koja je postala “bolnica slučaj” nakon što je poslužila kao poligon za politička prepucavanja i igre moći, u trenucima kad potenciranje takvog nečeg nije ništa drugo nego dno dna.

S obzirom na informacije koje su izlazile u javnost, od nedovoljno respiratora pa do štakora koji trče po bolničkim hodnicima pokraj izgladnjelih pacijenata, vrlo je nezahvalno i suviše osjetljivo tvrditi koje su informacije isplivale da bi pomogle svima koji u tu bolnicu dolaze (ili u njoj rade), a koje su poslužile da bi se zatalasalo, da bi se neke diskreditiralo, da bi netko u svemu našao svoj osobni i nimalo plemeniti interes.

Jer KB Dubrava u svojoj povijesti već ima svakojake sukobe na upravljačkoj, stručnoj i političkoj razini. Svega je bilo, od toga da su se liječnici mlatili nakon sastanka do sazivanja konferencija za novinare na kojima se prozivalo i optuživalo te demonstrativnih odlazaka liječnika koji su tvrdili da ih se šikaniralo.

Poznato je već dugo da se u toj bolnici sukobljavaju različite političke struje, no u jeku pandemije, kad je KB Dubrava postala COVID centar u kojem završavaju najkritičniji pacijenti, spinovskim igrokazima ne da tu nije mjesto, nego je njihovo uprizorenje degutantno i bijedno.

Nekome tko se bori za svaki udah na respiratoru nimalo, ali baš nimalo nije bitno kakvo je političko opredjeljenje rukovodstva bolnice ili liječnika.

Taj netko, kao i svi pacijenti, želi pomoć, želi stručnost, želi da medicina i humanost budu iznad svega.

I da politika ne pruža svoje pipke tamo gdje joj nije mjesto.