Ne radim više u toj školi, ali radi se o školi u Zagrebu koja se kroz novine stalno provlači u negativnom kontekstu. Doživjela sam da me moj učenik, koji je tad bio drugaš, ošamari i kad sam se požalila kolegici iz jutarnje smjene (jer sam tad radila u boravku), njezin odgovor je bio: 'Mama je bila na informacijama jučer, opet se žalila i moramo malo pripaziti da ne bi bilo problema', ispričala nam je nastavnica u jednoj zagrebačkoj osnovnoj školi koja je imala neugodnu situaciju s jednim učenikom.
- Znači nikakva podrška, samo ušutkavanje jer su se svi bojali roditelja koji su na pozicijama. Taj dječak me svakodnevno nazivao pogrdnim imenima. Ne samo mene, nego i djecu iz razreda. Izrazi poput 'kurvetino debela' i 'najgora si na svijetu' bili su svakodnevica. Dogodilo se da u jutarnjoj smjeni drugom dječaku skine hlače nasred razreda i ostavi ga tako maltene golog nasred razreda da plače. Što mi je kolegica prešutjela, naravno, ali sam reagirala kad sam saznala od djece iz razreda. Nedugo nakon toga sam tamo i prestala raditi. Nema dana da nisam dolazila s posla s grčem u želucu. Sad radim u drugoj školi, gdje je situacija sasvim drugačija, počevši od kolektiva pa do djece i roditelja. Dugo nakon što sam tamo prestala raditi nisam ni tražila posao jer sam se bojala da je svugdje isto i da ću redovno iz škole izlaziti u suzama - ispričala nam je nastavnica.
Neugodne situacije
I njezini kolege su imali neugodne situacije. Tako nam je jedan nastavnik ispričao kako s nelagodom i strahom ulazi u razred.
- Radim u strukovnoj školi posljednjih 15 godina. Nedavno sam od kolege, koji je otišao u mirovinu, naslijedio razred. Na početku smo lijepo komunicirali, no tad su nastali problemi s jednim učenikom koji konstantno odbija slijediti pravila. Na satu glasno priča, ometa, šeta se po učionici, pušta glazbu na mobitel ili jednostavno igra igrice i ne radi apsolutno ništa. Nakon mojih opetovanih zamolbi da se uključi u nastavni proces, jednog dana je došao do mene dok sam stajao ispred ploče i unio mi se u lice, zaista sam pomislio da će me udariti - ispričao nam je nastavnik i nastavio:
- Momak je velik i krupan, a ja nisam baš neki snagator niti sam više u cvijetu mladosti. U tom trenutku svašta mi je prošlo kroz glavu. Mogućnost da me fizički ozlijedi, a ja da instinktivno uzvratim, pa zbog toga završim na ulici ili u zatvoru. Stoga sam upisao bilješku u e-dnevnik i zamolio sastanak sa stručnom službom. Na moje zaprepaštenje, savjetovali su mi da ne činim ništa. Dakle, ništa. Učenik ima papir koji kaže da teško kontrolira agresivne impulse, a moje je da ga 'ne izazivam'. Na pitanje što ako krene fizički na mene, nisam dobio odgovor. Od tada s nelagodom ulazim u taj razred i pitam se što me još čeka do mirovine - zaključio je nastavnik.
Tamara Šoić, profesorica hrvatskog u strukovnoj školi u Rijeci i osnivačica nastavničke grupe 45 minuta, smatra kako je u slučaju zagrebačke Tehničke škole u Zagrebu, gdje je nastavnik udario učenika, najveći krivac ravnateljica.
- Kakva će to pouka biti, ostavljam njihovim roditeljima i našim vrlim institucijama, iako su ovi potonji svojim nedjelovanjem, inertnošću, pogodovanjem i nezainteresiranošću za probleme u sustavu stvorili klimu u kojoj učenici premlaćuju profesore, a nakon toga ih taj isti sustav kao islužene konje ostavlja ponižene, osramoćene i nezaštićene. Nevinih u ovom nema, samo krivih i krivljih, odgovornih i odgovornijih - rekla je Šoić.
Pet neodgovorenih pitanja šokantnog slučaja iz strojarske škole
Zbog čega je profesor, koji nije bio u stanju voditi nastavu, uopće bio u školi?
Iako iz škole ne odgovaraju na ovo pitanje jer ne žele komentirati privatni život zaposlenika, navode kako su s njim obavili više razgovora te da je on “u svakoj prilici iskazao želju, volju, spremnost i motivaciju za rad”.
Zbog čega škola nije poslala profesora na procjenu radne sposobnosti?
Ni na ovo pitanje nismo dobili odgovor jer također zadire u privatni život profesora, no neslužbeno se moglo čuti da za nešto tako drastično nije bilo razloga ni zakonske podloge.
Je li ikad prije bilo problema s profesorom, koji u školi radi godinama?
Ni od izvora iz škole ni od učenika nije poznato da se ovaj profesor ikad prije našao u bilo kakvoj sličnoj incidentnoj situaciji.
Fuchs je kazao da je dolazak na nastavu u alkoholiziranom stanju nedopustiv. Odakle mu taj podatak?
Iz zagrebačke policije nisu spominjali alkohol ni promile nakon dovršenoga kriminalističkog istraživanja. Kako je Fuchs doznao taj podatak ako ga ni iz policije nisu iznosili te što je povodom toga učinio? Je li u školu poslao prosvjetnu inspekciju? Kakav naputak uopće imaju škole vezano za alkotestiranje svojih nastavnika?
Što je s učenicima koji provociraju nastavnika te sve snimaju, hoće li biti kažnjeni?
Iako iz škole na prvu nisu ništa odgovorili vezano za ponašanje učenika, koje je također, prema mišljenju mnogih, bilo potpuno neprimjereno, poslije su ipak kazali da se još utvrđuju okolnosti, a da će eventualne pedagoške mjere razmotriti nakon što ih utvrde.