Iako je slovenska strana nakon arbitražnog skandala 2015. i otkrića nezakonitog djelovanja slovenske arbitražne agentice i arbitra arbitražnu aferu pokušavala pretvoriti u aferu hrvatskog “nezakonitog prisluškivanja”, skrećući pozornost sa suštine arbitražne afere, izvještaj slovenske parlamentarne komisije za nadzor obavještajnih službi (KNOVS) nedvojbeno potvrđuje da je slovenska strana bila ta koja je u cilju arbitražne prijevare upregnula državni aparat i svoje tajne službe, piše Večernji.
Javni dio izvještaja KNOVS-a o “obavještajnim i protuobavještajnim aktivnostima u vezi s događajima između Slovenije i Hrvatske pred arbitražnim sudom u Haagu”, koji je ovih dana objavljen, svjedoči kako je Slovenija ušla u arbitražni postupak kao da se radi o obavještajnoj operaciji, a ne o pravnom postupku koji se vodi pred međunarodnim pravosudnim tijelom.
U pokušaju da utvrde razloge zbog kojih su slovenski arbitar i agentica u arbitražnom postupku, KNOVS u izvještaju otkriva cijeli niz kompromitirajućih činjenica za slovensku stranu te iz njega proizlazi da je slovenska država putem svojih obavještajnih službi cijelo vrijeme sudjelovala u prikrivanju nezakonitog komuniciranja slovenske arbitražne agentice Simone Drenik i arbitra Jerneja Sekoleca.
Izvještaj dalje svjedoči o ulozi slovenske države i njezine obavještajne službe u nezakonitom komuniciranju u arbitraži, iako je slovenska strana cijelo vrijeme tvrdila da s tim nema ništa. Slovenske tajne službe tajno su instruirale članove slovenskog tima kako mogu nezakonito komunicirati i razmjenjivati tajne podatke a da ih pritom ne otkriju. Međutim, problem je nastao kada su otkriveni, i to zato što slovenska arbitražna agentica u tom trenutku nije poštovala instrukcije što ih je dobila od slovenske tajne službe, navodi Večernji koji dalje otkriva kako 'Tadašnji šef diplomacije Karl Erjavec tvrdi da za nezakonitu komunikaciju nije znao, u što je teško povjerovati, a čak su i članovi KNOVS-a – premda se u izvještaju navodi da nije utvrđeno tko je sve znao za razgovore Drenik - Sekolec – javno tvrdili kako je bilo posve normalno da Simona Drenik o svojim razgovorima sa Sekolecom obavijesti svog nadređenog, a to je upravo Erjavec.'
Slovenska država stoga je, piše Večernji, najvjerojatnije od početka bila upućena u nezakonito komuniciranje. SOVA je, kako stoji u izvještaju, pokušala pribaviti dokaze o tome da i hrvatski arbitar Budislav Vukas komunicira s hrvatskom stranom i spava u rezidenciji hrvatskog veleposlanstva u Haagu, ali u tome nije uspjela.
Ukratko, slovenski plan izjalovio se zato što se oni nisu dosljedno pridržavali instrukcija što su ih dobili od slovenskih obavještajaca, pa su njihove razgovore, kako se navodi u izvještaju, hrvatski obavještajci snimili. S druge strane, kršenje arbitražnog sporazuma od strane Ljubljane ne može se svesti samo na pojedinačni incident jer se radilo o sustavnom kršenju arbitražnog postupka, u što su neposredno bile involvirane slovenske tajne službe i cijeli politički vrh, zaključuje Večernji.