Slijepi planinar Feručo Lazarić (65), iz Svetvinčenta u Istri krenuo je u četvrtak ujutro na avanturu života. S prijateljem Sergiom Ostovićem (65) i vodičem Zlatkom Mihocekom –Torpedom (61) planira prepješačiti oko 1100 kilometara dugu rutu, u sklopu Via Adriatica trail.
Doduše, vodič će ih pratiti do Brela kada dvojac dalje nastavlja put uz pomoć planinarskog društva "Mosor" iz Splita. Riječ je o stazi koja se proteže od Rta Kamenjak u Istri pa sve do Dubrovnika i Prevlake.
- Krenuli smo iz Prevlake u četvrtak, iako je bilo planirano početi pješačiti u srijedu. Međutim zbog jake kiše startali smo dan kasnije. Dnevno planiramo prijeći oko 30 kilometara, ali sve ovisi o vremenskim uvjetima toga dana. Za ovu avanturu pripremao sam se oko dva mjeseca. Vrijeme je sad predivno, a iako ne vidim oko sebe ništa,osjećam miris mora,prirode i sva druga osjetila mi rade sto na sat.Predivno je i neopisiv je osjećaj. Nema granica i nema "ja to ne mogu". Mogu sve što poželim samo ako sam dovoljno uporan - kazao nam je Feručo hodajući planiranom rutom.
Čak nam je u jednom trenutku i zapjevao od radosti, ali se na kraju ipak trebao usredotočiti na disanje i što manje gubljenje energije.
Uzbuđenje je veliko, priznali su sva trojica a dečki, koji su, kako kažu u "najboljim godinama" potrudit će se završiti cijelu planiranu rutu kroz oko pedesetak dana. Vodič Zlatko tu je rutu prošao prošle godine pa dečki znaju što će ih na putu čekati.
- Noć prije nego što smo krenuli na put,od uzbuđenja smo jako malo spavali. Međutim,uzbuđenje je sada prošlo i treba hodati. Prvu noć dolaska spavali smo u Mokošici i odlično smo se odmorili. Dok hodamo, na leđima svaki od nas nosi oko 18 kilograma opreme.Tu su šatori, oko tri litre vode svaki dan, hrana,kuhalo, vreće za spavanje..., sve što nam je potrebno - objasnio je Sergio.
Slijepi Feručo pješači na način da jednu ruku ima položenu na rame vodiča a u drugoj drži štap koji mu pomaže, i na taj način hoda stazom. Na ovu avanturu krenuo je zahvaljujući prijatelju Sergiu, a iako je isprva priznaje,dvojio, odlučio se da unatoč sljepoći može prepješačiti gotovo 1100 kilometara.
- Moja sljepoća je meni na neki način i blagoslov. Smatram se sretnim čovjekom jer unatoč sljepoći uživam u životu punim plućima. Osobe koje vide i kreću se primjerice šumom, uglavnom gledaju ljude oko sebe, kako je tko obučen, što radi, a ja slušam zvukove oko sebe, pjev ptica i šum lišća. To je neprocjenjivo bogatstvo i trebalo je otkriti i ostala čula osim vida kojeg sam izgubio - objasnio je Feručo.
Oslijepio je prije dvadesetak godina, a prije toga je živio sa visokom kratkovidnošću koja je na kraju prerasla u ablaciju, odljepljivanje mrežnice.