Kad u navigaciju unesete naselje Ravno Rašće, na glinskom području put vas na iznenađenje vodi u selo kojem najmanje odgovara naziv Ravno. Do njega se može „popeti“ terenskim automobilom i ako je temperatura debelo ispod nule, da je razrovana cesta koja prije sliči vojnom poligonu smrznuta.
POGLEDAJTE VIDEO: Posveta za sve stradale u potresu
:
Na našu sreću, a nesreću malobrojnih žitelja naselja „Bogu iza nogu“ mi smo imali te uvjete. Nisku temperaturu i terenac. No unatoč tome do kuće u kojoj je do potresa živjela Dana Cimeša, gotovo 100 posto slijepa ipak smo dio puta prevalili pješke.
Dana ima 56 godina živi sama i do prvih susjeda ima najmanje 200 metara. U potresu je kuća dobila crvenu naljepnicu što znači da građevinski strojevi moraju dovršiti ono što je razoran potres na Baniji započeo. Kuću sravniti sa zemljom. Unatoč svim silnim opasnostima Dana, koja kaže da vidi siluete na svijetlu, dobila je za privremeni smještaj malenu kamp kućicu.
Potres kuću doveo na rub urušavanja
- Ne želim biti neskromna, i preko kruha tražiti pogaču, jer znam da i ta kamperica košta i da ju je netko platio, ali želja mi je ako se može zamijeniti za kontejner ili veću u kojoj se nalazi i sanitarni čvor, te grijalica i peć na struju – mirnim glasom je kazala žena dok je istovremeno rukom brisala nekoliko čaša koje su uredno poslagane na stolu za kojim smo sjedili.
Oprane na desno od nje a na lijevo one koje je obrisala. Sve vrijeme je držala kuhinjsku krpu u rukama i nastavila laganim tempom brisati čaše, kao da joj to daje sigurnost i mirnoću. Obrisana čaša je bez ikakvog zvuka dotakla površinu stola, a istim mirnim kretanjima ruku druga je uzela. Sjedili smo u kuhinji unatoč tome što se tamo nitko ne smije nalazili jer je potres kuću doveo na rub urušavanja, njezin spokoj je prešao i na nas.
Kućicu je dobila prije 10 dana i noći provodi u njoj, a brat koji je stigao prije dva tjedna, gotovo odmah nakon potresa spava u automobilu. Do dolaska kamperice spavala je u kući u kojoj i sad provodi veći dio dana, riskirajući da u novom potresu izgubi glavu, jer si nešto, kako kaže, mora pripremiti za jelo….Boji se plinske boce a koju nema tko ni zamijeniti.
Tijekom razgovora ni u jednom trenutku se nije osjetilo nezadovoljstvo žene koja provodi život u mraku s 1500 kuna mirovine. Nekako spaja kraj s krajem mirnim će glasom koji u sugovornika ulijeva povjerenje da na tren zaboravlja da se nalazi u kući koja je poput kule od karata, koja bi se mogla svima sručiti na glavu s nekoliko tona cigle, crijepa…
'Mislim da će proći godine prije nego se kuća obnovi'
Potres ju je zatekao u kući iz koje je pobjegla na sredinu dvorišta i dalje prema putu. Čekala da se podrhtavanje zemlje smiri. Nakon par dana ponovo je osposobljeno napajanje električnom energijom.
- Obilaze me volonteri i Crveni križ koji mi donesu hranu i za sada se nemam na ništa potužiti. Samo da mi je zamijeniti za kućicu u kojoj bi se mogla spojiti na tekuću vodu i u kojoj je sanitarni čvor. Mislim da će proći godine prije nego se kuća obnovi – pojašnjava Dana. Kaže da ima dosta lijekova koje troši.
Na kontrole i preglede po nju dolazi Sanitetsko vozilo. Dodaje da sva sreća što joj je brat Milorad, koji živi u Srbiji došao odmah, jer bez njegove pomoći ne bi se moglo raščistiti kuhinja koja je u prizemlju, jer su svi elementi završili na razbijeni po podu. Samo je Božje čudo ostavilo ovu hrabru ženu neozlijeđenu u kataklizmi koja je pogodila Baniju koja će se uz svu pomoć prije svih od dobrih ljudi a tek onda od države dugo vremena oporavljati. Pitanje hoće li i kad stati na vlastite noge. Bez iskrene državne pomoći ne.
POGLEDAJTE VIDEO: PRIČA O KUHARIMA VOLONTERIMA