Dobri ljudi će preživjeti, a oni zli, oni će sigurno propasti. Mnogi ljudi će umrijeti. A onda, uslijedit će idila i zavladat će besmrtnost.
Baba Vanga, razgovor s Anatolijem Lubčenkom 1994. godine
Sijepa djevojka vidjela je više od drugih
Baba Vanga, pravim imenom Vangelia Pandeva Dimitrova Gušterova, rođena je 31. siječnja 1911. u makedonskoj Strumici.
Život joj je bio obilježen tragedijom. Odrastala je u siromašnoj obitelji koja je jedva spajala kraj s krajem, a kao 12-godišnjakinja nestala je u stravičnoj oluji. Tražili su je danima. Pijesak koji joj je ušao u oči oštetio joj je vid, a ubrzo ga je potpuno izgubila. Međutim, život joj se preko noći promijenio, Vangelia više nije bila kao njezine vršnjakinje. Bog joj je, kako Vangelia vjeruje, uskratio jedno da bi joj darovao nešto mnogo važnije za čovječanstvo – duhovnu poruku. Stekla je doista posebne moći kojih u početku nije bila svjesna.
Iako slijepa, djevojka je vidjela više od većine ljudi – vidjela je prošlost i mogla proreći budućnost kao da se upravo zbiva ispred nje. Prema narodnoj predaji i mnogim svjedočanstvima, prognozirala je najvažnije svjetske događaje, a posebice katastrofe. Njezina proročanstva zapisivali su prijatelji i rodbina. Bila je udana za čovjeka koji je njoj dolazio po savjet, ali djecu nisu imali. Preminula je 11. kolovoza 1996., kao što je i sama najavila. I danas u njezinu rodnom gradu postoji muzej koji obilaze turisti udišući mističnu notu kojom 20 godina nakon smrti poznate proročice njezin dom odiše i dalje. A njezin duh, govore posjetitelji, kao da je još među njima.
Istina je uvijek bila na njezinoj strani
Postoje ljudi koji vide više od drugih. Jedni u njima vide istinske proroke čiju riječ će slijediti, drugi tek predmet poruge. Mnogi vjeruju u njihovu silnu moć i nadnaravne sposobnosti. Katkad ih je, baš zato, spremna ušutkati čak i država, ne birajući sredstva kojima će to učiniti. Slijepoj bugarskoj proročici Vangeliji u narodu su pripisivani laskavi nazivi kao što je „Nostradamus u suknji“; a istodobno su je bugarske obavještajne službe – s kojima nije bilo šale – neprestanim spletkama pokušavale smjestiti iza rešetaka, kako više nikada ne bi, barem javno, proricala...
Vangelia, širom svijeta poznata kao Baba Vanga, svojim je vizijama i proroštvima godinama unosila snažan nemir u mase, najavljujući duboke tektonske potrese u svijetu oko nas – one u doslovnom, ali i prenesenom značenju. Sa svakom točnom najavom mit o njoj je bujao, kao i nemir onih kojima su Vangine vizije remetile sve moguće računice, sve moguće planove...
Vangeliju su njezini, ne tako malobrojni i nipošto bezopasni, pomalo ogorčeni protivnici katkada nazivali lažnom, nazivali je špijunkom ili starom vješticom. Ipak, nakon smrti, štovatelji su se borili da u povijesti bude zapamćena kao svetica iako joj, unatoč velikom trudu, nisu mogli priskrbiti i službenu titulu. Istina je, naime, uvijek bila na njezinoj strani. Ona ju je oslobađala. Siromaštvo u kojem je odrastala oplemenilo ju je, a oluja u kojoj je oslijepila donijela joj je najveći životni teret, ali i nebeski dar koji se nikako ne odbacuje. Vangelia je progovarala božanskim glasom, glasom koji je mirisao na vječnost, a onima koji su vjerovali u njezine sposobnosti donosio je umirenje. Bila je poput kakvog vremeplova.
Kao da gleda film, prepričavala je tisućama godina staru povijest, a bila je i glasnik daleke budućnosti. I danas postoje žestoke rasprave o tome jesu li slike i predviđanja koje je vidjela doista njezini ili je riječ o nečemu drugom, mističnom i zagonetnom. Tolika je bila snaga, širina, dubina i preciznost njezinih vizija.
Neki eksperti još i danas rade na dešifriranju njezinih riječi. Mnogo je toga ostalo nedorečeno, neobjašnjeno, zagonetno – kao poruka pod ključem. Dešifrirat će se vjerojatno, vjeruju mnogi, u godinama koje dolaze. Vangelia je, kako je napisano u nekim ruskim novinama, bila ''fantastična realnost i istodobno najzagonetnija istina.''
Njezina je pozornica bio gotovo cijeli planet. Za njezine vizije nisu postojale granice – proricala je najvećim vladarima i siromasima u najvećim dronjcima. Nije pravila razlike. Ali sve njezine posjetitelje nešto povezuje.
Tko god je upoznao Babu Vangu, a to potvrđuju sva svjedočanstva koja su izišla u javnost, osjetio je moćnu i nepresušnu energiju koju je širila oko sebe. Osjetili su, kako prepričavaju, nešto što se više nikad nije ponovilo u njihovim životima. A to se dogodilo s razlogom, kažu stručnjaci za ''onostrano''. Ljubav je za nju bila ključ koji će spasiti svijet. Ljubav bi, mislila je Vanga, mogla spasiti čovječanstvo, ali samo ako joj to i dopustimo.
Iako slijepa, Vanga je doista vidjela – smisao postojanja. No, događaji iz njezina života dokaz su kako je nisu svi bili spremni poslušati. Što je doista znala, rekla, najavila, vidjela Vangelia? Zašto je bila tako neodoljiva i tako magnetična, a mnogima, istodobno, takva prijetnja i opasnost? Ovo je priča o njoj.
Lepa Brena: 'Vanga mi je prorekla da ću se udati za čovjeka u bijelom!'
Fahreta Jahić bila je 1981. nepoznata pjevačica. Karijeru je započela u jednoj od tada najpopularnijih emisija, glasovitoj Hit paradi. Fahretine su bermude bile toliko kratke, a majica toliko pripijena uz tijelo da su se dežurni čuvari javnog morala jednostavno sablaznili i izrezali cijeli njezin nastup u koji je polagala sve svoje nade o tome da će to biti prvi korak koji će je lansirati na zvjezdano nebo Jugoslavije. Neka viša sila očito je imala na umu Brenu kad je sniman film ''I Bog stvori kavansku pjevačicu''. Stvar se činila beznadnom. No, Fahreta nije odustajala. U glavi su joj neprestano odzvanjale riječi vidovnjaka kojeg je upoznala kad je imala 14 godina.
- Bio je to stariji gospodin, činio se jako bolestan. Prolazio je pored naše kuće na putu prema ratištu na kojem se nekad borio. Želio ga je ponovno posjetiti. Pokucao je i zamolio za čašu vode. Odmah smo ga ugostili. Ponudili smo ga kavom, a ostao je i na ručku - prepričavala je nebrojeno puta u medijima Lepa Brena. No, je li njegov posjet bio toliko slučajan?
Djevojku je u jednom trenutku brižno pogledao, a rečenica koju koju je izgovorio doslovce ju je presjekla poput sablje po grudima. Bila je neočekivana, šokantna – ako je riječ šok dovoljna da opiše njezinu snagu. Posve zapanjujuća.
- Jednog dana bit ćeš poznata, svi će znati za tebe – kazao joj je samouvjereno nenadani gost, kao da u tom trenu vidi slike iz budućnosti. Fahreta se samo zbunila i odmahnula rukom. No, tko ne bi volio čuti vidovnjake koji nam proriču slavu, naročito ovakvu, tako ružičastu da sve nalikuje na bajku?
- Dijete kao dijete. Tada su mi se po glavi počela skupljati pitanja. Razmišljala sam što mu to znači, pa kako bi ja mogla postati poznata? Uvijek sam smatrala da ako nemaš neku vezu u životu ne možeš ništa. Što ću uopće raditi da budem poznata, pa nisam niti nešto posebno lijepa – prepričavala je kasnije pjevačica. No, bio je to tek prvi znakovit susret s prorocima koji je obilježio njezin život.
Godinama nakon, kad su za njom već uzdisali milijuni na Balkanu, uputila se u posjet starici za koju su svi znali, koju su svi željeli upoznati – bugarskoj proročici Vangi. Iako je neprestano naglašavala kako joj ne pada na pamet vjerovati u proroke i vračanja, Breni je unutarnji glas govorio da Vangu jednostavno mora upoznati.
- Bio je zaista grijeh ne otići kod te žene. Najčešće je primala ljude koji su tražili rješenje za svoje probleme, a meni su savjetovali da je posjetim – pa svi su za nju znali, morala sam – kazala je medijima Brena. Kad se zatekla u Bugarskoj jednostavno nije mogla odoljeti, a da ne vidi ženu o čijim moćima je govorio cijeli svijet. Nije pogriješila. Taj susret, pokazat će se kasnije, je doista bio sudbonosan. Vanga je tad bila već vidno smežuranog lica iz kojeg je progovaralo iskustvo, ali s kojega ipak nisu nestali tragovi dobrote. Starica je, proletjelo je Breni kroz glavu kad ju je ugledala, neko vrlo čudno, posebno biće. Njezine riječi su Lepu Brenu jako zaintrigirale.
- Ispričala mi je tako nekih četiri ili pet stvari vezanih za moj život. Pomislila sam: Bože, pa to zvuči sve tako jednostavno – govorila je u jednoj emisiji. Ipak, kao da je i dalje imala sumnju – ponavljala si je kako je to sve nevažno.
No, sa svakom minutom staričine riječi postajale su sve uvjerljivije kao film koji će se već sutra odigrati. Brena se pretvorila u golu pažnju. Nije mogla skrenuti pozornost sa staričina lica. Njezine plamene vizije razigravale su joj maštu do neslućenih razmjera. A kome i ne bi? Kakav grah, kakvo gatanje iz kave – proročica je govorila iz dubine svoje vizije.
Svaka njezina rečenica, činilo se Breni, nadmašila je svojom ludošću domete one prethodne. Slike su se izmjenjivale jedna za drugom.
– Udat ćeš se za čovjeka u bijeloj uniformi. Živjet ćete u skladnom braku, ali samo ako ne izabereš supruga stranca – govorila je polagano slijepa žena.
Vanga je, također, pročitala i Brenine dvojbe oko karijere, ali poslala joj je istu poruku kao i vidovnjak s početka priče: ''Rođena si da budeš zvijezda!''
Nakon susreta s Vangom, možda najneobičnijeg susreta u životu, Brena je sve pokušala zaboraviti.
No, čovjek snuje, a Bog određuje. Događaji Brenina života, bogatog, dinamičnog i sadržajnog, jedan za drugim, u sreći i nesreći, pokazivali su samo jedno – točnost Vangine vizije.
- U jednom trenutku kada sam doživljavala najveće uspjehe u svojoj karijeri, imala po dva koncerta dnevno, bila obožavana i voljena, imala sam želju prestati se baviti ovim poslom, odustati, živjeti normalan život kao i svi ostali. Međutim to se nije dogodilo, a Vanga mi je rekla da se to nikada niti neće dogoditi. Sada sam svjesna da bi mi bilo jako dosadno da sam se prestala baviti glazbom – rekla je u jednom intervjuu Brena.
Iako su se srele jedanput u životu, riječi nepoznate proročice obilježile su život najveće zvijezde Balkana i spominjala ju je i mnogo godina kasnije u intervjuima i medijskim nastupima. Kristalno jasno vidjela je njezinu budućnost, vidjela je svaki važan detalj njezina života koji se ubrzo promijenio iz korijena.
Kako je sudbina čudesna! I kako čovjek, kao u staroj kineskoj priči, nikad ne može znati zašto je nešto dobro, a nešto loše; nikad ne može predvidjeti pravo značenje nekih događaja.
Priča ide ovako – vrijedi je navesti, jer je takva kakav je i sam život.
Nekoć davno postojalo je jedno selo među čijim je žiteljima bio i vrlo star mudrac. Seljani su povjeravali tom starcu sve svoje najmanje i najveće probleme i brige nadajući se od njega odgovorima. Jednog dana neki seljak ode starcu i reče mu uzbuđeno:
"Mudri starče, pomozi mi. Dogodilo se nešto užasno. Uginuo mi je vol i nemam životinje koja će mi pomoći preorati polje. Nije li to najgore što mi se moglo dogoditi?"
Mudri starac odgovori: "Možda jest, a možda i nije."
Seljak pohita natrag u selo i ispriča susjedima da je starac poludio.
Ta dakako da je to najgore što mu se moglo dogoditi. Kako mudri starac to ne shvaća?
No idućeg dana u blizini čovjekova imanja pojavi se snažan, mladi konj. Budući da seljak više nije mogao računati na pomoć svog vola, on pomisli da bi mogao uhvatiti tog konja i njime zamijeniti vola. Tako i učini. Kako je seljak bio veseo! Oranje nikad nije bilo lakše. On se vrati k starcu i ispriča se:
"Imao si pravo, starče. Gubitak mog vola nije bilo najgore što mi se moglo dogoditi. Bila je to sreća u nesreći. Nikad ne bih uhvatio konja da se to nije dogodilo. Jamačno ćeš se složiti da je to bilo najbolje što mi se moglo dogoditi."
Onaj mudrac ponovno odgovori: "Možda je tako, a možda i ne."
Ma nije valjda opet, pomisli seljak te prokomentira: ''E, pa starac je zaista sišao s uma!'' Poslije nekoliko dana, seljakov je sin jahao na tom konju i ovaj ga zbaci. Sin slomi nogu, što je značilo da neće moći pomagati u žetvi.
O ne, pomisli seljak. Sad će umrijeti od gladi. I ponovno seljak ode onome starcu. Ovaj put reče: "Kako si znao da to što sam uhvatio konja nije bilo dobro? Ponovno si imao pravo. Moj se sin ozlijedio i neće mi moći pomagati oko žetve. Ovaj sam put uvjeren da je to najgore što mi se moglo dogoditi. Ovaj se put moraš složiti s time." Ali baš kao i prije, mudrac ga smireno pogleda i ponovno samilosnim glasom odgovori: "Možda jest, a možda i nije."
Bijesan što je starac takva neznalica, seljak odjuri natrag u selo. Idućeg dana u selo stigne vojska i pokupi sve sposobne muškarce za rat koji je upravo izbio. Sin onog seljaka bio je jedini mladić iz sela koji nije morao ići i tako će sigurno preživjeti. Pouka ove priče sasvim je jasna. Jednostavna je istina da ne znamo što će se dogoditi, samo mislimo da znamo. Često nešto stavljamo na velika zvona. Napuhavamo scenarije u našim glavama i užase koji bi se mogli dogoditi. Najčešće se prevarimo.
Brenin uspon pokazatelj je istinitosti te drevne kineske mudrosti.
Beogradski humorist Milovan Ilić Minimaks u najpopularnijoj zabavnoj emisiji tih godina u Jugoslaviji nakanio je ismijati nepoznatu kavansku pjevačicu Fahretu Jahić, pa je s njom priredio cijeli šou – puštao je njezine isječke s nastupa u bermudama i davao duhovite, ali ismijavajuće komentare. Minimaks je vjerovao da će Brena ljudima biti smiješna. Dan nakon emisije redakcijski telefoni nisu prestajali zvonit i– svi su zvali, oduševljeni nekonvencionalnim, vrckavim nastupom do tada anonimne pjevačice.
Film „I bog stvori kavansku pjevačicu“ postao je prošlost, na repertoaru je igrao novi hit: „Zvijezda je rođena!“ Samo nekoliko godina poslije toga, na koncert na koji su došli deseci tisuća ljudi, u Sofiji – u Vanginoj Bugarskoj – Brena se spustila helikopterom! Ostala je zapamćena kao prva zvijezda koja je to učinila i jedina na ovim prostorima.
Postala je najveća folk-ikona Balkana, pjevačica s rekordnim glazbenim nakladama na ovim područjima. Ostat će sigurno nedosegnute njezine brojke. I ljubav prema njoj. Čak ni Tita toliko nisu voljeli, usuđujemo se reći.
Ali, baš kao što kaže kineska priča, nikad se ne zna zašto je što dobro i što će sutra biti.
I ostale slutnje slijepe Vangelije počele su se ostvarivati u Breninu životu – jedna za drugom. Brena je doista pronašla svog princa u bijelom. Upoznala je ljubav svoga života.
– Nakon Vanginih riječi pomislila sam da ću naletjeti na nekog liječnika, ljekarnika ili možda čak pekara, a pojavio se tenisač u bijelom kompletu – rekla je pjevačica.
Prije je zamišljala svoj život potpuno razdvojen od supruga – dok ona pjesmom osvaja svijet, on se znoji u operacijskoj dvorani. Ovako, njihovi životni putovi bili su prilično slični – odigravali su se pred očima znatiželjne javnosti. Slobodana Bobu Živojinovića upoznala je na premijeri svog filma ''Hajde da se volimo.''
– Kad sam srela Bobu, svidjela mi se njegova spontanost i iskrenost – prisjetila se godinama nakon toga Lepa Brena te nastavila:
– Znala sam da nema mnogo vremena za gubljenje. Rekla sam samoj sebi – sad ili nikad! - tisuće puta ispričala je trenutak kad su se zaljubili jedno u drugo.
– Upoznali smo se nakon premijere u Domu sindikata. Zagrlili smo se iako se ranije nismo upoznali, bar ne u ovom životu, ali osjetili smo ono što ne dožive svi, ljepotu susreta i energiju jaču od svega – opisala je sudbonosni susret.
Pjevačica je Bobu potom pogledala i kratko priupitala:
– Gdje si ti svih ovih godina?
Prije toga Slobodan Živojinović joj je, pisali su mediji, jednom već privukao pažnju i to, sasvim slučajno, kad je na naslovnici nekog časopisa vidjela njegov lik u forhend pozi.
– Jedva je stao na dvije strane. No, bio je toliko sladak da nisam mogla odoljeti, a da ga ne upoznam – govorila je Brena. Svaki njihov sljedeći susret završavao je na naslovnicama svih tadašnjih magazina.
Paparazzi su se utrkivali tko će imati najsvježiju fotografiju. Mladić u bijeloj uniformi, kojeg je u mislima i vidjela proročica, zaprosio je svoju dragu Brenu tri godine kasnije na tradicionalan način, tražeći ruku od njezina oca.
- Sve što je bugarska proročica rekla bila je jako, jako velika istina. Ja nisam netko tko je podložan, ako mogu tako kazati, nekakvim proročanstvima. Prilično sam tvrdoglava žena tako da uvijek hoću sve napraviti na svoju ruku, sve potpuno drugačije nego što je to negdje rečeno. Iznenađena sam koliko je ta žena, još tada, apsolutno bila u pravu. Jer je ona meni rekla toliko običnih životnih stvari u koje ja nisam vjerovala – priznala je medijima pjevačica.
No, slava je – eto opet kineske priče – sa sobom nosila i veliku nesreću… Brenu su slomile smrti roditelja, a najgore trenutke života je proživljavala na vrhuncu slave i sreće u ljubavi. U studenom 2000. grupa otmičara okomila se na njezino najmilije, na sina Stefana.
Zaustavili su se pred njezinom kućom u crnom kombiju. Vrebali su dječaka, a kada su primijetili da je sam, ugurali su ga u kombi i oteli.
Uslijedilo je pet dana pakla za Brenu i Bobu. Zabrinutost, panika, plač, molitva. Uslijedio je i poziv. Zločinci su tražili 2,5 milijuna njemačkih maraka otkupnine. Brena je bila spremna učiniti sve samo da opet vidi sina. No, to nitko nije mogao garantirati. Spasili su ga, ali otmica je na cijeloj obitelji ostavila dubok trag. Nikada se nisu posve oporavili od tog šoka. I ova priča bila je, prema pričama, zapisana davno u njezinom životu. Njezina majka je, dok je Brena bila još djevojčica, navodno upoznala vidovnjaka koji joj je gatao iz ruke i predvidio nesreću. Veliku zaradu u karijeri, ali i novac koji će morati dati za svoje dijete. Tri vidovnjaka, tri posebne osobe doista su obilježile cijeli Brenin život.
Ipak, danas – 30-ak godina nakon - se posebno prisjeti proročanstva starice Vange. Slijepa žena koja ju je ‘’gledala’’ ravno u oči, a zapravo vidjela u dušu i proricala buduću sudbinu s točnošću kojom se mnogi ne sjećaju ni svoje prošlosti, bila je u pravu – sve je pogodila.
- I tako, kad vraćam film unazad, sjetim se Vange i naravno, zapalim joj svijeću – kaže Brena.
'Psovali ste Boga - Jugoslavija će propasti!'
Na ovim prostorima poznati su i zapisi u kojima Vangelia predviđa raspad Jugoslavije zbog, zaključit će mnogi, prilično bizarnog razloga.
– Jugoslavija će se raspasti jer su Srbi psovali Boga – rekla je, prema predaji, Baba Vanga koja je poslije bila optuživana i za špijunažu. Jugoslavija je, valja se podsjetiti, bila najavljena i u proročanstvima najvećih srpskih vidovnjaka, glasovite braće Tarabić. Njihova su čudesna viđenja poznata pod imenom ''Kremanska proročanstva''.
Tarabići, Mitar (1829. – 1899.) i Miloš (1809. – 1854.), najpoznatiji srpski proroci XIX. stoljeća, u čudesnoj su slici najavili dolazak Josipa Broza Tita, najpopularnijeg Jugoslavena prije Brene.
Tarabići su ga opisali ovako:
''Čovjek s očima plavim, na bijelom konju pojavit će se među ljudima… Zvijezda će sjati na njegovu čelu... Neprijatelj će ga hvatati širom zemlje... On će okupiti moćnu armiju i osloboditi Beograd... Istjerat će neprijatelja i naša zemlja će biti veća nego ikada. U svojim proročanstvima opisali su život za vrijeme Tita, pa tako u zapisima koje je skupljao lokalni svećenik piše:
'''U našoj zemlji vrijeme mira i prosperiteta trajat će dugo vremena… Mnoge generacije rodit će se i umrijeti u miru... Čitat će o ratu samo u knjigama i različitim čudnim aparatima... Ljudi će jesti samo bijeli kruh... Vozit će se u kočijama bez volova... Letjet će nebom... Mnoge će se tvornice izgraditi... Ljudi će napuštati zemlju i raditi u njima... Srbija će najviše prosperirati dok njome vlada čovjek s plavim očima na bijelom konju... On će nam donijeti neku novu vrstu religije... Zaposjest će naš tron... Bit će jak i zdrav... Živjet će dugo, gotovo 100 godina... Voljet će lov... Jednom prilikom past će sa svoga bijeloga konja, ozlijedit će i izgubiti nogu... Od ove ozlijede neće umrijeti nego od starosti...''
Jesu li “Jugoslaveni psovali Boga” pa se država raspala zbog toga ili je razlog bio neki drugi, čitatelji mogu donijeti sud po svojoj volji. No da se velika sila raspala – to je nedvojbeno.
Iz tog proročanstva postaje jasnije i zašto je Vangelia bila opasna za političare. Njezina proroštva širila su se masama brzinom svjetlosti, a ovakva i slična mogla su izazvati velike međudržavne napetosti. Zato su je obavještajne službe neprestano htjele ušutkati. Ali, nisu uspjele – njezina riječ bila je jača.
Poplave: Ostvareno proročanstvo koje ledi krv u žilama
„Velika poplava koja stiže u kasno proljeće donijet će rijeku leševa… A tek kad pomislimo da je najgora noćna mora prošla, stiže strašna bolest. Bit će gora od side, a pokosit će muškarce“, riječi su koje je Vanga izgovorila kratko prije smrti u jednom od posljednjih intervjua ukrajinskom putniku i biznismenu Anatoliju Lubčenku.
Vangu je posjetio 1994. kad je već bila krajnje iscrpljena od borbe s teškom bolešću. Njezina proročanstva najavljivala su mračnu 2014. godinu.
Iako Vanga nije precizirala kada će svijetom poteći rijeke leševa, eksperti su smatrali da je riječ o cijelom nizu apokaliptičnih poplava koje će dolaziti iz godine u godinu i nositi baš sve pred sobom. Lipanj 2014. godine doista je donio nezapamćenu katastrofu. Blatne bujice nosile su kuće, potrgale cijevi, uništile automobile, uništile sve što su ljudi imali. Izraz njihovih lica sve je govorio. Nisu vidjeli izlaz.
– Tragedija je prevelika. Ja sam na ulicama predgrađa. Ovdje nema ceste, nema kuća, automobili su jedan na drugom – zapomagao je tadašnji gradonačelnik grada Varne, poznatog bugarskog ljetovališta, Ivan Portnih. Mnogi civili uključili su se u akcije spašavanja i iz vode i blata izvlačili ljude koji su nekako uspjeli preživjeti pravi potop, ali u tim pohodima nailazili su i na trupla sugrađana, kao i na ostatke utopljenih životinja. Nailazili su na smrt posvuda. Tih dana proživljavali su noćnu moru.
Potop je bio strašan, biblijski, neviđen – zahvatio je velik dio Bugarske. Vanga ga je vidjela, imala je pravo. Samo dva mjeseca ranije, sličan kaos proživljavale su Hrvatska, Bosna i Hercegovina te Srbija. Na stanovnike kao da se srušila sva težina ovog svijeta, i to u samo nekoliko dana.
Nije bilo obitelji koja je imala čitav krov nad glavom. Tisuće su ostale bez doma.
Iako nije precizirala koji će dio Zemlje biti obuhvaćen, mnogi vidovnjaci prorekli su da je riječ o više različitih poplava širom svijeta, koje će biti posljedica otapanja snijega.
Kako je Vanga znala za poplave? Zašto je baš sad došlo do ovakve kataklizme?
Ljudskost je u ovom slučaju, svjedočili smo, ipak nadjačala tragediju. Ljudi su pomogli ljudima. Zbog potopa ljudi su ponovno bili ljudi. Skupljeni u kontejnerima pomagali su, dijelili posljednju koricu kruha, djeca su se ponovno družila – bez vjerskih i nacionalnih nesuglasica. Svijet kao da je opet bio onakav kakav treba biti – pun humanosti i bratske ljubavi. Policajci, vatrogasci, vojnici, susjedi gacali su kroz zamazanu vodu i spašavali svako biće – od pilića do čovjeka. Jedni su ginuli za druge. A upravo to svijetu, kaže Vanga, i nedostaje.
''Nedostaje im zajedništva.''
>>> Kraj prvog dijela