Najveća mi je želja imati bend s vršnjacima. Do tada mi ne preostaje ništa drugo nego da s ocem i njegovim prijateljima sviram na mjestima na kojima najavljujemo da će uz našu glazbu moći i pojesti švargl, šali se Bruno Vučko (13).

Mladi Slavonac iz Vinkovaca već godinama svira s ocem Hrvojem u bendu Bruno +40. Naravno, Bruno je najmlađi član i svira bubnjeve. Inače je strastveni obožavatelj Ramonesa, a bubnjati je počeo u četvrtom razredu osnovne škole. Prvi bend u kojem je svirao, Liliput, kratko je trajao. Njegov tata Hrvoje je poput Gulivera okupio “male” ljude, tad osmogodišnjeg Brunu i devetogodišnjeg Vedrana te kćer Paulu (12). Pozornica za koju su se spremali bila je audicija u osječkom Hrvatskom narodnom kazalištu za tad popularni televizijski show “Super talent”. Nažalost, trema je “ubila” pjevača, mlađahnog Vedrana, i nisu se uspjeli kvalificirati za kasnije nastupe.

- Paula je nakon toga rekla da je dosta, Vedran je jedva dočekao slijediti njezin trag, tako da smo ostali samo Bruno i ja - priča Hrvoje, koji svima želi pokazati kako punk nije mrtav. Bruno nije htio ni pomisliti odustati od glazbe. Nije ga pokolebala ni svakodnevica Vinkovaca, grada koji je nekad bio bastion rocka na istoku Hrvatske, a u kojem se više nije moglo pronaći mjesto za izvedbu rock klasika. Prvi nastup novoosnovanog benda Bruno +40, u kojem su, kao što naziv sugerira, svi osim Brune stariji od 40, bio je u Jarmini, selu blizu Vinkovaca. A i motociklisti, nekad rokerski jedinstvena skupina, počeli su pokazivati sve manje zanimanja za rock, pogotovo za punk, tako da su prorijedile i njihove svirke na motorijadama.

- Ramonese nemamo kome svirati u posljednje vrijeme. Sve se poseljačilo, jedva nalazimo i prostore u kojima možemo svirati neke popularne pjesme ex-Yu rocka - priča Hrvoje, basist u bendu Bruno +40, u kojem njegov sin, učenik osmog razreda, zapanjuje sviranjem bubnjeva one rijetke glazbene entuzijaste koji ih dođu gledati i –-ostati bez teksta. Tata kaže kako je prava rijetkost da netko bendove poziva u klub ili kafić te ističe kako punk polako izumire. Bruno se nikako ne slaže s očevom tvrdnjom i dopunjuje ga da “punk ne može izumrijeti dok god ima onih koji to izvode”.

- Želim što više svirki, ne zbog novca, jer ova glazba, koliko god je izvodili, nikad nije donosila novac, nego zbog Brunina talenta, koji ne smije ostati skriven - priča nam Hrvoje Vučko.

A samozatajni Bruno, koji svu komunikaciju prepušta ocu, tek skromno priželjkuje konačno naći vršnjake s kojim bi svirao.