Iseljavanje je na ovom prostoru počelo između 60-ih i 70-ih godina prošlog stoljeća. Taj se trend nikad nije prekidao. Po meni ljudi odlaze više zbog političke situacije. Prije nas je gazila ona država, sad nas gazi ova. Nema sluha prema malim sredinama. Mladi nemaju nikakve perspektive, nemaju gdje raditi. Slavonski Brod je od nas udaljen 22 kilometra, Požega 32 kilometra, Pleternica 20 kilometara. To su mjesta gdje se mogu zaposliti samo oni koji žive u blizini. Neće uzeti nekoga iz Ruševa, koji mora prijeći dvadeset, trideset kilometara, nego radije onoga komu je do posla pet ili manje kilometara. Nekad je bilo lijepo živjeti u Ruševu. Imamo državnu cestu koja prolazi kroz selo, nažalost i ona je prošla kasno, devedesetih godina je bio makadam sve od Čaglina do bivše krečane u Podcrkavlju. Asfalt je prekasno došao, ljudi su već otišli. Mislim da trenutačno u Ruševu živi oko 200 domaćinstava, a nekad ih je bilo i pet puta više. Mladi odlaze i oni koji odu nikad se ne vraćaju. S pravom se kaže da je Slavonija na prodaju, ovdje će 50 posto kuća biti za prodaju. Neke nisu više niti kuće, nego zarasla imanja. Davno su vlasnici mladi otišli, a stari su pomrli. I da netko kupi imanje, a i to je problem jer su nesređene zemljišne knjige, može doći ovdje neki vikendaš i nitko drugi. Još imamo četverogodišnju školu, mislim da imamo osam učenika, a kad oni prijeđu više razrede, i škola će se ugasiti, jer male djece više nema. Jedino se bojim da se sve ovo ne čuva za nekoga. Mislim da smo mi već davno prodani, samo to još ne znamo, rekao je Đurica Uljatovski (50) iz Ruševa.