Bojnik Željko Žugaj (40) iz Slavonskog Broda jedini je Slavonac kapetan kanadera koji živi i radi u Zadru. Njemu se, zahvaljujući upornosti i učenju, ostvarila životna želja da se kao pilot vine u plavetnilo neba. O tome je kao dječak na Jelasu u predgrađu Slavonskog Broda sanjao dok je promatrao jedrilice i male avione. Nakon završene osnovne i tehničke škole otišao je u Zagreb na fakultet i završio ga 1998. godine, u drugom naraštaju vojnih pilota. 

Godinu dana kasnije postaje instruktor letenja i to je radio punih devet godina. Dugogodišnje upravljanje avionima Pilatusima, posao učitelja letenja, akrobacije, tisuće sati u zraku rezultirali su stjecanjem ogromnog iskustva te je 2007. godine došao na obuku za pilota kanadera, te je kao kopilot počeo letjeti u kanaderu. Prije tri godine postao je kapetan tog zrakoplova, što je, kako sam kaže, ni malo lagan, ali vrlo odgovoran posao. Zajedno sa svojim kolegama u 93. zrakoplovnoj bazi Hrvatskog ratnog zrakoplovstva i protuzračne obrane, smještenoj u Zemuniku, već nekoliko godina sudjeluje u spašavanju ljudskih života i imovine kojima su zaprijetili požari na zemlji. 

Unatoč opasnostima voli svoj posao

- Svakoga dana određuje se stupanj pripravnosti, a kada dođe dojava, u roku od 15 do 20 minuta mi smo u zraku. Svaki požar je specifičan, moramo paziti na sve detalje, je li u nizini, na brdu, blizu naselja, koliko je udaljeno more, kakav je vjetar, valovi. Primjera radi ako je požar kod Knina, onda jedan "krug" za uzimanje i bacanje vode traje do 20 minuta, a ako gori na nekom od otoka onda znam da će mi od požarišta do mora trebati tek dvije do tri minute. U gašenju je uvijek prioritet mjesto gdje su u blizini ljudi i kuće, to se prvo gasi – rekao je Željko dodajući kako se nije jednom dogodilo da su u životnoj opasnosti bili i vatrogasci na zemlji. 

– Tada  kanaderom prvo nastojimo ugasiti trasu za njihov izlazak na sigurno. Dogodi se da je i sama posada kanadera ugrožena, nekad se vatra gasi s takve visine da plamen dotiče zrakoplov, a let kroz dim posebno je opasan – kaže Željko. Unatoč svim opasnostima voli svoj posao.

"Ništa nam više ne smeta kad shvatio da smo nekoga spasili"

- Nije lako upravljati tim zrakoplovom. Kanader u zraku djeluje tromo, ali mnogi se ljudi zapanje kad vide kako se kreće iznad samog požarišta i koliko je kanader zapravo okretan zrakoplov. Posebno su zahtjevne operacije uzimanja vode jer avion u roku od nekoliko sekundi bude šest tona teži. Onda opet, nakon par minuta, ta voda bude izbačena i on se doslovce uzdigne, jer je u trenu postao šest tona lakši. Zato je upravljanje komplicirano i težak fizički posao. Ako se dogodi veći broj požara, pa se leti jako puno, znamo "zaraditi" i žuljeve na rukama. Međutim, kad požar bude ugašen i shvatimo da smo nekome spasili život ili sve što ima, onda nam više ništa ne smeta – rekao je bojnik Željko Žugaj.