S Damirom sam samo jednom pričala o Slavojkinu nestanku. On je prolazio i rekao da misli kako je otputovala jer je vidio da je nosila neku vrećicu iz koje je virio rozi šlaftruk. Bilo mi je to čudno jer je Slavojka uvijek bila uredna i nikad ništa nije virilo iz njezinih vrećica. Također, pitao me jesam li ja prijavila nestanak, a ja sam rekla da jesam jer je to moja građanska dužnost, svjedočila je Dragica M. na suđenju Damiru Keleminčiću (65).
Dragica stanuje u kući preko puta one u kojoj je stanovala ubijena Slavojka Senišin (76), no i optuženi Damir Keleminčić. Njemu na Županijskom sudu u Zagrebu sude zbog teškog ubojstva iz koristoljublja. Terete ga da je da je krajem 2011. ubio susjedu kako bi se domogao njezina stana u Dinarskoj ulici u Zagrebu. Keleminčić tvrdi da je nevin iako je Slavojkino tijelo policija pronašla u rujnu 2022. zakopano u bunaru na njegovu imanju u Prečnom.
Dragica je kazala kako nije bila bliska sa Slavojkom, no međusobno su si pomagale i poštovale jedna drugu.
- Poznajem je od djetinjstva jer sam živjela u susjednoj ulici, a kasnije sam doselila u roditeljsku kuću preko puta Slavojke. Povremeno smo se čule telefonom i govoot svakodnevno se sretale ne ulici, no nismo se redovito posjećivale, kod nje sam bila možda nekoliko puta, uglavnom kada je trebalo nešto joj pomoći. Posljednji put čule smo se u listopadu 2011. godine. Rekla mi je da ne dolazim jer je prehlađena i zvučala je prehlađeno. Kroz nekih desetak dana primijetila sam da u njezinu stanu navečer nema svjetla. Nekako u to vrijeme nazvala me i susjeda Anđa, koja je sad u domu, i rekla da ju je zvala i da se ne javlja - prisjećala se Dragica.
Nije više znala je li i ona zvala Slavojku i je li išla provjeriti da li je u stanu, no kad je sin došao kod nje u Dinarsku potražili su broj od Slavojkina sina Vladimira i nazvali ga te rekli da već nekoliko dana nisu vidjeli njegovu majku i da u njezinu stanu navečer nema svjetla. On je policiji prijavio Slavojkin nestanak.
- Slavojka je imala planove. Iako je bila u mirovini, radila je na ugovor i sređivala arhivu za jednu tvrtku, a od novca koji bi jednom godišnje dobila promijenila je prozore i ogradu na balkonu. Znam da je htjela od svog dijela podruma napraviti garsonjeru. Nikad nije spominjala da bi svoj stan prodala Damiru, jedino je rekla da joj je nudio zamjenu, ali to joj nije padalo napamet - kazala je Dragica.
Kazala je i da zna da je Slavojka s Damirom imala nesuglasica, ali ne znam zbog čega.
- Ugradila je protuprovalna vrata da se osjeća sigurnije. Prolazili su dani, mjeseci i godine, o Slavojki se nije pričalo. Prije četiri ili šest godina vidjela sam da se puno iznosi iz njezina stana, mijenjali su se i prozori na podrumu. orije par godina vidjela sam Damira i njegova sina u stanu, rekao je da je morao pozvati odvjetnika i bravara da promijeni neku cijev. Nisam znala što joj se dogodilo i nikad nisam pomislila da bi joj Damir mogao nauditi - ispričala je svjedokinja.
Na pitanje zna li da bi Slavojka bila s nekime u vezi, negirala je, no kad su joj spomenuli ime Marijan, sjetila se da je Slavojka imala majstora tog imena koji je radio u tvrtki za koju je ona sređivala arhivu te joj je pomagao oko popravaka u stanu.
Svjedočila je i javna bilježnica iz Splita Mila Č., koja je 2010. preuzela arhivu pokojnog javnog bilježnika Domagoja Matejčića. On je ovjerio potpis na kupoprodajnom ugovoru iz 2005., za koji tužiteljstvo smatra da je krivotvoren.
Pojasnila je da ne posjeduje taj ugovor jer se oni po zakonu uništavaju tri godine nakon ovjere, no u upisniku o ovjerama pod dostavljenim brojem ovjere i datumom pronašla je potpis druge stranke, Josipa G., koji je ovjerio Ugovor o kreditu.
- Osim što stranka potpisuje ugovor, potpisuje se i u upisnik o ovjerama i on se čuva za razliku od arhive ugovora - kazala je Mila.