<span style="font-family: tahoma, arial, helvetica, sans-serif; font-size: 12px;">Rodila se 1874. u Ogulinu. Rano piše prve pripovijetke, a s 18 postaje Brlić Mažuranić. 1892. napušta Zagreb. Rodila je petero djece. Sestrinu sinu će posvetiti priču “Čudnovate zgode šegrta Hlapića”. 1909. upada u depresiju - tjeskobna je, plačljiva, a nakon “velike živčane krize” odlazi u liječilište na Bled. Počinje pisati o šegrtu Hlapiću. Upravo će ju ta knjiga uzdići u status literarnog diva. 1919. umire joj majka te ostaje bez muža. Posljednjih godina života Ivana je toliko siromašna da joj i put iz Broda u Zagreb postaje nedohvatan. Približava se 60. i češće obolijeva. Ubila se 1938. u bolnici na Srebrnjaku. Imala je 64 godine. </span>
|
Foto: 24sata
Rođena je 1873. kraj Vrbovca. Roditelji je 1809. udaju za Mađara zbog kojeg je pobjegla natrag u Hrvatsku. 1896. joj izlazi članak “Jedan časak”. Postaje namještenica Obzora s naknadom od 60 kruna, a njezini kolege primaju trostruko više. 1903. K. Hedervary rastjerao je redakciju. Tad je bila urednica. Uredništvo je šalju u Budimpeštu na zasjedanje novog parlamenta. 1910. objavljen je njen prvi značajni roman “Kneginja iz Petrinjske ulice”. Zagorka seli 1917. u Jutarnji list. U teškim godinama između dva rata useljava u apartman na 3. katu Esplanade. Posljednje godine provodi na Dolcu, živi od “tanke” mirovine u društvu psića Bossija. 30. 11. 1957. našli su je mrtvu na krevetu.
|
Foto: Josip Puclin/PIXSELL
Karlovačku učiteljicu pamtimo po dnevniku kojeg je pisala 41 godinu. U njezinim se zapisima jasno ocrtava svakodnevica žene u 19. st., važni događaji, poput dolaska Franje Josipa I. u Karlovac. Upravo njoj dugujemo prvi opis intimnog odnosa s muškarcem u neobičnim okolnostima. Ona se upušta u seks kao žena od 40 godina, s upola mlađim mladićem, kojem je taj odnos platila: “... na moje pitanje koliko trebuje, odvrati 50 ft. Obećam mu ih, i opita me: kada da dođe k meni? - rekoh večeras. Naimila sam moralni greh učiniti ali nemožem drugačije!”
|
Foto: hps.hr
Rodila se 1885. u Budimpešti, odrasla u Našicama. Obitelj je rano spoznala njezin talent i poslala je u inozemstvo. Svoja “Dva nokturna” komponira 1918. i 1920. Tijekom rata Dorin se odnos prema aristokraciji pretvara u gađenje te se od vlastite klase ograđuje, a emotivno se udaljuje i od obitelji. Posljednje godine provodi u paviljonu na jezeru ispred svog dvorca. U 36. godini udaje se za Ottomara von Lumbea. Nakon što je 1923. rodila dječaka, umire u minhenskoj ženskoj klinici zbog zatajenja bubrega. Umjesto cvijeća na sprovodu željela je novčane priloge za obitelji siromašnih glazbenika.
|
Foto: 24sata
Naša velika pjesnikinja rođena je 10. travnja 1922. na Zlarinu. Maturirala je 1940., upisala romanistiku u Zagrebu, no u studiju je prekida rat. Tijekom rada na pruzi Šamac-Sarajevo dobila je tifus. 20-ak godina kasnije se udaje za Ljubomira Žekova, no njen drugi brak je propao zbog rata. Posljednja desetljeća obilježio je Sirijac Al-Marzuki, koji dolazi u Zagreb na studij, bavi se i poezijom. Živio je s Vesnom od 1980., a njihov odnos trajao je i nakon njegova povratka u Siriju. Nakon loma kuka Vesna preostale godine provodi u liječilištima, dok su se nad troškovima liječenja sporile gradske i državne vlasti. Umrla je 25. listopada 2010.
|
Foto: Vecernji_list
<font face="tahoma, arial, helvetica, sans-serif"><span style="font-size: 12px;">Bila je poznata po tome što je trudna branila svoj grad od austrijskoga generala te ju je Kralj Sunce prozvao “najhrabrijom ženom Europe”. Rođena 1643. djetinjstvo provodi u Ozlju. Tek s 22 godine, što je za ono doba prilično kasno, Jelena se udaje. 1664. habsburški car sklopio je s Turcima Varšavski mir, a Petar Zrinski proglasio je opći ustanak. No Hocheru je uspjelo da Petra Zrinskog i brata njegove supruge Ane Katarine “obećanjima namami u Beč.” Čim su stigli pred Beč, zarobila ih je osobna Leopoldova straža. Bačeni su u ćelije pod optužbom za veleizdaju. Ana Katarina je s kćerkom prebačena u samostan u Grazu gdje je ostala u kućnom pritvoru do smrti 1673. </span></font><div style="color: rgb(0, 0, 0); font-family: tahoma, arial, helvetica, sans-serif; font-size: 12px;"><br></div>
|
Foto: svjetlopis.web44.net
<span style="font-family: tahoma, arial, helvetica, sans-serif; font-size: 12px;">Jelenu i supruga grofa Tekelyja osuđuju zbog savezništva s Turcima. On odlazi varadinskom paši koji ga razoruža i pošalje u Beograd. Jelena ostaje sama s djecom u tvrđavi Munkač. Glavni zapovjednik Gornje Ugarske zauzima redom sve utvrde, a s posebnim se užitkom sprema zauzeti Munkač. Stoga je njegovu gospodaricu pozvao na predaju. Ona kaže kako će oružjem braniti grad. Nakon tri godine prisiljena je sklopiti donekle povoljan sporazum. Preselit će u Beč, ali su joj oduzeli djecu. Knez Tekely inzistira da mu ženu</span><span style="font-family: tahoma, arial, helvetica, sans-serif; font-size: 12px;"> puste iz Beča. U društvu supruga, kojeg je vidjela nakon 7 godina, odlazi u pokrajinu Bitniju. Umrla je 1703.</span>
|
Foto: 24sata
<font face="tahoma, arial, helvetica, sans-serif"><span style="font-size: 12px;">Turci će više puta provaljivati u malenu Poljičku Republiku u kojoj priče i pjesme još pamte heroinu Milu. Legenda kaže da je turski Ahmed-paša u selu vidio Milu i rekao da mu je dovedu. Silovali su je u šatoru Ahmed-paše. U zoru je ušla u skladište baruta i zapalila ga. Poginula je zajedno s pašom te turskim vojnicima. To je prestrašio preostalu tursku vojsku pa su Poljičani napali Turke i porazili ih. O djevojci pjevaju stare pjesme, a priču o njoj još i danas pričaju Poljičani. Nad ponorom Ilincem, s pogledom na Cetinu i Omiš, članovi Društva Poljičana 1967. postavili su joj spomenik koji je izradio Ivan Meštrović. </span></font><div style="color: rgb(0, 0, 0); font-family: tahoma, arial, helvetica, sans-serif; font-size: 12px;"><br></div>
|
Foto: 24sata
Jedina je pripadnica ilirskog pokreta na Bukovčevu zastoru u HNK. Rođena je u Zagrebu 1819. Odbila je karijeru u bečkoj operi i s 14 godina se priključila ilircima. U zagrebačkoj Streljani prva je izvela budnicu “Još Horvatszka ni propala” Ljudevita Gaja. Među ilircima je bila tako popularna da se njezin lik pojavio i na igraćim kartama. Udala se za španjolskog plemića, koji je stao uz ilirski preporod i prozvao se Hrvatom. Vrhunac slave postigla je 1846. na praizvedbi opere “Ljubav i zloba”, u kojoj je igrala Ljubicu. Nakon uvođenja apsolutizma ilirski pokret se gasi. Povukla se u dvorac Gornja Rijeka, gdje ubrzo ostaje bez muža i sina Milutina. Umrla je 1884.
|
Foto: 24sata
Rođena je u Splitu 1960. Djetinjstvo provodi na Pelješcu. S 14 napušta roditeljski dom i odlazi u dubrovački Ženski đački dom. Kao maturantica statira u filmu “Okupacija u 26 slika”. Od 1983. Ena se približila najvažnijoj ulozi - barunici Castelli u “Glembajevima”. U vrijeme Enine glumačke zrelosti počinje rat. Njezinih filmova nema ili su loši, a za njezin ljubavni život sve se više zanimaju tabloidi. Nakon što je skrivila prometnu nesreću u kojoj je poginuo mladić, zbog medija se sklonila u Rim. U zadnjoj godini života udaje se za Josipa Radeljaka i sretnija nego ikad, rodivši kćerkicu Lanu, pogiba na Braču.
|
Foto: Siniša Hančić/Pixsell
Rodila se u Ljubljani 1878. Bila je pionirka slovenskog ženskog pokreta. Nakon života u Trstu, Bernu i Münchenu, dolazi u Prag gdje se udala i rodila kćer. Objavljuje knjigu “Misterij žene”. U vrijeme I. svjetskog rata je hrvatska zastupnica na Međunarodnom kongresu žena u Haagu. 1920. umire joj kći. Zofka pada u teško psihičko stanje. Među prvim ženama u Europi piše o pobačaju, neželjenoj trudnoći, dojenju, neplodnosti... Mjesec dana prije smrti palila je svoja pisma, a napisala je i vlastitu osmrtnicu. Nađena je u 1926. mrtva u krevetu. Uzrok smrti navodno je infarkt, iako se sumnjalo na samoubojstvo.
|
Foto: 24sata
<font face="tahoma, arial, helvetica, sans-serif"><span style="font-size: 12px;">Rodila se 1877. u Ozlju. S 8 godina postaje učenica bečkog Zavoda za odgoj gluhonijeme djece. Nakon povratka u Ozalj, nastaju njezini prvi akvareli. Učitelj Ivan Muha Otoić pozvao ju je 1893. da živi s njim i suprugom u Zagrebu, a on će pokazati njezine crteže Vlahi Bukovcu. Prema njegovoj preporuci primit će je Bela Csikos. 1899. zauvijek napušta Zagreb. Za njom ostaje nikad ispričana priča o odnosu s učiteljem. U rodnom gradu će se posve predati slikanju. Prvi njezin boravak u umobolnici 1901. trajao je 4 mjeseca, ali iduće godine je u Zavodu za umobolne. U ludničkoj ćeliji “ne govori ništa i ne bavi se ničim”. Umire od tuberkuloze, 29. ožujka 1906.</span></font><div style="color: rgb(0, 0, 0); font-family: tahoma, arial, helvetica, sans-serif; font-size: 12px;"><br></div>
|
Foto: 24sata
Zbog njezine sudbine Hrvatice u okolici Kraljeve Sutjeske i danas nose crne rupce. Bila je najstarija kći Stjepana Kosače, a supruga kralja Stjepana T. Kotromanića. Izgubivši oca i muža je uspjela stići do Dubrovačke Republike. Njena djecca pala su u tursku zasjedu i zarobljena su, nasilno prevedena na muslimansku vjeru i otpremljena u Istanbul. Iz Dubrovnika odlazi u Rim. Potom je pokušala osloboditi sina iz turskog ropstva, no sada uspješni turski vojskovođa majci poručio da je se odriče. Katarini je umalo puklo srce. Posvetila se duhovnom životu i zbližila se s franjevcima u Rimu te je postala članica reda. Umrla je 1478.
|
Foto: 24sata
Rodila se u Dubrovniku 1552. Djetinjstvo i mladost provodi u Anconi, gdje je upoznala plemića Pescionija, s kojim se vjenčala 1570. Poslije dlazi u Dubrovnik. Domaćim petrarkistima Cvijeta postaje poetski ideal. Njezini najbliži prijatelji bili su Mara Gundulić i njezin suprug Nikola V. Gučetić koji Cvijeti daje glavnu ulogu u dva filozofska traktata. 1583. odlazi s mužem zauvijek u Anconu. Moguće je da su, ne samo stečaj, nego i klevete i ogovaranja, kao i mržnja prema idealnoj renesansnoj ženi Cvijeti, otjerale par. Umrla je u dubokoj starosti u Anconi te je ostala upamćena i kao iznimna pjesnikinja. Njezine pjesme nikad nisu pronađene.
|
Foto: Wikipedia
Rođena je 1897. Krleža ju je opisao je “raskošno lijepu ženu”. Na početku 1. svj. rata nastaje Catino prvo ulje “Pantan”. 1915. doselila je u Split gdje nastavlja školovanje. Životnu ljubav, Dubravka Dujšina, upoznala je na rivi. Mladi par započinje život u Zagrebu. Od 1924. Cata je na “poslijediplomskom” kod Vladimira Becića. No početkom 1947. Dubravko se samo srušio mrtav u kuhinji. Cata je neutješna. Dr. Ivana Ribara upoznala je 1948. Ribaru je u tom trenu 67, a Cati 51 godina. Godinu dana nakon Ivanove smrti donira Zagrebu njihov stan u Demetrovoj 3, biblioteku, korespondenciju, porodičnu zbirku i svoja djela. Tamo je umrla 1994.
|
Foto: Wikipedia
<span style="font-family: tahoma, arial, helvetica, sans-serif; font-size: 12px;">Rođena je 27. travnja 1910. kao 3. dijete Ernesta Ehrlicha i školske učiteljice Eme Laure. Mlada se Marta odlučuje posvetiti slikarstvu. Od 1929. do 1934. pohađa privatnu slikarsku školu Vladimira Becića na zagrebačkoj Akademiji. U to vrijeme je zvijezda međuratnog Zagreba, a svi je znaju kao izuzetno lijepu, nadarenu i bogatu djevojku. Nakon izuzetno plodne karijere ubila se 1980. u nikad razjašnjenim okolnostima. Posljednje dvije godine nije slikala. Zagreb ju je zaboravio sve do 2012. kad joj je u Modernoj galeriji priređena izložba. Između Marte i pjesama Vesne Parun kao da postoji tajanstvena korespondencija. </span>
|
Foto: Wikipedia
Vodila je salon u Opatičkoj 21 gdje su zalazili ilirci. U njezinu salonu govorio se hrvatski, čitale su se naglas hrvatske knjige, Sidonija Rubido je na tamo prvi put izvela dijelove opere Vatroslava Lisinskog, “Ljubav i zloba”, a Petar Preradović je recitirao “Putnika”. Njegovala ilirce kad bi se razboljeli što joj je priskrbilo nadimak “majčica ilira”. U osobnom životu proživljava tragediju za tragedijom: još kao djevojčica ostaje bez roditelja, izgubila je sina, kćer, dvoje unučadi, a muž će joj poginuti na ratištu. Premda ju je život neprekidno zavijao u crno, bila je uvijek brižna prema ilirskim prijateljima. Umrla je 1910. u stanu u Opatičkoj ulici.
|
Foto: matica.hr
One su obilježile hrvatsku povijest. Mnoge od njih imale su težak život i tragične sudbine koje su ipak zasjenila njihova djela. Donosimo priče 'ukletih Hrvatica'
Govorite o Ani Katarini Zrinski, a usred teksta osvane ime "Jelena." U istome tekstu pojavljuje se i nepostojeći "Varšavski mir." Radi se, naime, o Vašvarskom miru nazvanom po mađarskom gradu Vasvár, a poznat je i kao "sramotni mir" jer su austrijske vlasti odlučile brže bolje sklopiti mir s Osmanlijama, iako su mogli dalje napredovati. Mir je bio nepogodan za Hrvatsku i Ugarsku jer je njime Osmanlijama omogućeno da zadrže velik dio hrvatsko-ugarskog teritorija.
Opismenite se prije no što odlučite kopati po povijesnim sanducima poput mačaka po kontejnerima.