Slavko Štimac (54) jedan je od najvećih glumaca bivše Jugoslavije uz čije su uloge u filmovima i serijama odrastale mnoge generacije. Svoj kultni status osigurao je već svojom prvom ulogom u filmu “Vuk samotnjak”1972. godine kad ga je redatelj Obrad Gluščević izabrao za glavnu ulogu. Nije iživio radost igranja s djecom, niti putovao s razredom na ekskurzije, nije prošao faze odrastanja i sazrijevanja koje su prošli njegovi vršnjaci. On je, kaže, odrastao na filmu jer su se već nakon prve uloge dizale druge u “Salašu u Malom Ritu”, “Vlaku u snijegu”. Za razliku od djece koja u većini slučajeva ne nastave glumački put, Štimac je zadržao kontinuitet i kvalitetu. U svojoj biografiji ima veliki broj filmova poput “Tko to tamo peva?”, “Sjećaš li se Dolly Bell” i “Underground”. Slava ga nije promijenila, jer je ostao tih i skroman.
Express: Kako ste dobili svoju prvu ulogu u ‘Vuku samotnjaku’?
- Ekipa iz filma je stigla u Liku, u mjesto gdje sam tada živio. Birali su dječake iz škola i bilo nas je jako mnogo. Redatelj Obrad Gluščević je izabrao mene. Zašto je baš mene izabrao za glavnu ulogu u filmu, nikad me nije zanimalo, to se jednostavno dogodilo. Nakon toga uloge su dolazile jedna za drugom. Nisam imao vremena razmišljati želim li se time baviti ili ne, nego sam jednostavno ostao u toj profesiji.
Express: S 15 godina ste postali velika zvijezda nakon ‘Salaša u Malom Ritu”. Jeste li u školi imali ‘povlastice’? Je li vam slava bila teret?
- Nisam o tome mnogo razmišljao. Za takvo što nije bilo pripreme, nisam o tome maštao. Jednostavno se dogodilo.