Uz tutnjavu iz auspuha na parkiralištu se zaustavila crna “nabrijana” Honda. Otvaraju se vrata, a iz auta izlazi ozbiljan, nabildani tip sa sunčanim naočalama. Prilazi ostalim ovisnicima na klupicama s vrećicom u ruci i dubokim glasom promumlja:
- Četiristo šezdeset i sedam.
Ovisnici se mahnito prime svojih hrpica i počnu bjesomučno tražiti.
- Ajde, ljudi. Dajem sve ovo za četiristo šezdeset i sedam - ozbiljno će čovjek iz Honde, mašući s vrećicom.
- E, nemam - kaže prvi tužno gledajući u punu vrećicu.
- Sorry, buraz maloprije sam nekome dao - kaže drugi.
Čovjek iz Honde, ispijena lica, gleda ih u nevjerici, stišćući šaku od bijesa.
- Kaj fakat? Nitko? O, majke ti... A ništa, doći ću i sljedeću nedjelju - kaže, okrene se, sjedne u auto i ode.
Zvuči kao priča teških narkomana, koji na klupicama jedni drugima skupljaju za “šut” i bijeg od teške stvarnosti. Nije to toliko ni netočno, ali četiristo šezdeset i sedam nije količina neke droge, niti kodno ime nekih novih tableta.
Četiristo šezdeset i sedam je Karim Ansarifard, centarfor iranske reprezentacije, ni po čemu poznat dalje od grada Tabriza iz kojeg je klub Tractor Sazi FC. No taj nesretni Ansarifard je posljednjih dana opsesija čovjeka iz Honde, jer je on jedina sličica koja mu nedostaje da popuni album s nogometašima Svjetskog prvenstva 2014.
Mjesto na kojem se “ovisnici” nalaze je ispred zagrebačkog Muzeja suvremene umjetnosti, nedjeljom u 18 sati.