Oko 1500 učenika nekoliko zagrebačkih srednjih i osnovnih škola iduće bi polugodište, a vjerojatno i sljedeće dvije godine, trebali odraditi na novim lokacijama. Zgrade u kojima su njihove škole napokon idu u obnovu nakon potresa. I to je za sve sjajna vijest, iako je iščekivanje obnove nakon zagrebačkog potresa postalo kao nekakav ružan igrokaz. No, navikli već na razna odugovlačenja i zavlačenja, reći ćemo, to je dobra vijest. Ipak, ni ova dobra vijest ne može, očito, proći bez - ipak. Preseljenje učenika planirano je za drugo polugodište, no većina uključenih škola, kako onih koje se sele, tako i onih koje će udomiti učenike, nemaju praktički nikakvih informacija o projektu. A to jest velik i obiman posao za sve uključene. Prošlo je to već dosta škola u Zagrebu, Glini, Petrinji, ne treba raditi bauk od cijele priče, učenici se brzo snalaze i prilagođavaju. Važno je da nastava ostaje ujednačena, kvalitetna, bez prekida i prepuštanja. I zbog toga dio učenika i roditelja ima sasvim opravdane zahtjeve za odgovore. Primjerice, razmišlja se o tome da se učenici jedne strukovne škole presele u prostor druge. Iako obje imaju dosta učenika, opsežne stručne predmete i prakse, koje pritom nisu ni bliske. Kažem, razmišlja se, no opet je vijest “procurila” i izaziva zabrinutost kojoj ne bi smjelo biti mjesta u ovoj priči. Srednja škola važan je dio životne priče svakog mladog čovjeka, a kao dio obrazovnog sustava, srednjoškolsko obrazovanje period je u kojoj djeca postaju odgovorni mladi ljudi. I stoga se zaista ni sa jednim tim učenikom i učenicom ne smije kalkulirati kao da su tek neki brojevi i statistika na kojoj će tamo neka vlast kasnije prikupljati izborne bodove. Koliko čekamo sanaciju? Predugo. Onda se sigurno svi mogu strpjeti da odgovorni nađu kvalitetnije rješenje za smještaj svih učenika. Još kad bi se sjetili obavijestiti sve na vrijeme o svojim planovima, gdje bi nam bio kraj.