Risovi se razmnožavaju jednom godišnje, a mladunci na svijet dolaze krajem svibnja i tijekom lipnja. Ekipa s Veterinarskog fakulteta na fotozamkama počinje bilježiti mladunce krajem ljeta i početkom jeseni. Sad su odlučili napraviti pregled zabilježene reprodukcije risa u Hrvatskoj u prethodnoj sezoni.
- Sezona 2022./2023. je odlično prošla! Već 18. srpnja prošle godine dobili smo prvu fotografiju mladunaca. Ženka Eva obišla je markiralište u blizini Crnog Luga s dva malena mačića. Do veljače i ožujka ove godine, kad mladunci napuštaju majku i osamostaljuju se, pomoću fotozamki smo zabilježili 18 ženki s mladuncima. Prebrojili smo ukupno 26 mačića - objavio je zagrebački Veterinarski fakultet. O svemu smo razgovarali i sa stručnjakom za velike zvijeri, dr Vedranom Sliješčevićem.
- Za razliku od naših, ljudskih baby boomova, kod životinjskih je ukupan efekt na populaciju značajno manji jer samo dio mladunaca preživi prvu godinu života, no svakako uvijek dobro dođe da se povećanim brojem mladunaca "popune rupe" u slobodnim teritorijima - rekao je. Dodao je da na ovako veliki broj mladunaca risa utjecalo više čimbenika.
Važni su nam i risovi s Karpata
- Prije svega, ovo nam je već 5. uzastopna sezona praćenja risje populacije - o njima znamo najviše dosad, znamo najbolje lokacije gdje ih zabilježiti, imamo jako dobru suradnju sa lovoovlaštenicima, šumarima i zaštićenim područjima na temelju koje dobivamo i sve više fotografija snimljenih izvan našeg projekta. Ujedno, imali smo i nešto veći broj fotozamki, pa smo "ulovili" i neke od risova koji su nam promicali dosad. Pored svega, ne trebamo ni zanemariti činjenicu da je u okviru projekta u Hrvatsku ispušteno 6 risova s Karpata od kojih su se 4 uspješno zadržala, pa svakako smatramo da jedan manji dio baby booma već možemo pripisati i njihovom doprinosu svježih gena - kaže Slijepčević. Ističe i da povećan uspjeh preživljavanja mladunaca u zdravim populacijama većine životnjskih vrsta možemo zahvaliti povećanoj količina hrane u staništu.
Više hrane - više risova
- Primjerice, svakih nekoliko godina dođe godina s povećanim urodom bukovog žira koji je glavni pokretač povećanja brojnosti populacija sitnih glodavaca od čega pak profitiraju i svi grabežljivci koji se njima hrane, pa tako i risovi. U godinama koje obiluju glodavcima, svi predatori koji se njima hrane, pa tako i risovi, imaju i povećani uspjeh podizanja mladunčadi - rekao je stručnjak. Objasnio je i komplicirani način praćenja risova u prirodi.
- Rrisja populacija pokriva oko 10 000km2 teško pristupačnog terena, a da biste postavili kameru za nekog risa, morate doći baš na njegov teritorij - on neće doći vama. Nadalje, nakon što ga snimimo, da bismo uspješno identificirali risa, moramo imati kvalitetne fotografije lijeve i desne strane tijela snimljene prilikom jednog posjeta kameri. Tada smo sigurni da se radi o istoj životinji snimljenoj s obje strane tijela i možemo ju prepoznati na svakoj slici. Nažalost, još uvijek nam je glavni i najbolji način identifikacije risova "manualni" i kad se pojavi neki "novi" ris na kamerama, da bismo bili sigurni da je uistinu novi, moramo ga usporediti sa svim risovima snimljenima u Hrvatskoj u posljednjih desetak godina, pa čak i u Sloveniji, jer postoji mogućnost da je neki od njih emigrirao - kaže naš sugovornik. Otkrio je i da imamo 80 odraslih risova koji obitavaju na području Hrvatske, ne računajući novopridošle risove s Karpata ispuštene u okviru projekta LIFE Lynx.