Siniša Vuco ima politički pedigre.

Izlazio je na lokalne izbore 2001. godine s nezavisnom županijskom listom, a potom i sa svojim listama na parlamentarne izbore 2003. i 2011. godine. U par navrata koketirao je s izlaskom na predsjedničke izbore. Dugo se, dakle, Vuco vucarao po političkoj sceni.

Siniša Vuco ima i prepoznatljiv politički stil.

Na parlamentarnim izborima nastupao je pod sloganom "Šutnja je zlato", njegovo ime našlo se u nazivu Facebook grupe "Kurve, janjetina, Vuco", parodirao je službenu politiku, izrugivao se društvenim normama, provocirao kako bi se izborio za medijsku pažnju.

Siniša Vuco ima i reputaciju izgrednika, pa i nasilnika.

Mahao pištoljem

Mahao je pištoljem pred vozačem autobusa koji nije htio preuzeti vrećicu s najavom njegova koncerta, razbio je staklo jednog zagrebačkog hotela, pijan je bježao od policije, a nekoliko puta supruga ga je prijavljivala za obiteljsko nasilje.

I kao takav, Siniša Vuco doista "može parirati Kerumu" na lokalnim izborima u Splitu, kako se već pohvalio Večernjem listu. 

Ali zar takav Vuco može biti kandidat HSS-a, najstarije, tradicionalne, konzervativne stranke braće Radić?

I možda nije neobično što je upravo Krešo Beljak odabrao Vucu za gradonačelničkog kandidata u Splitu, retorički opus šefa HSS-a često je znao otklizati u kontroverzu, pa i vulgarnost. Kao što je to rekao sam Vuco, Beljak je "veseljak kao i on". Ali kako je jedna stranka strogog političkog centra pristala angažirati kandidata s političke margine, pa i ruba?

Vjetar u leđa

"Vjerujem da je gospodin Siniša Vuco pravi čovjek na pravom mjestu. On nam daje vjetar u leđa koji nam je sad potreban", kazao je Beljak. Ovako ustajaloj stranci kao što je HSS provjetravanje je svakako potrebno. No teško da bi se Vuco mogao nazvati vjetrom u leđa. Više vjetrom koji nosi na stijene.

Istina, na izborima u kojima ponovno dominira Željko Kerum, Siniša Vuco naizgled bi mogao pronaći svoje mjesto i korisno upotrijebiti svoje "talente". Izražava se kao Kerum, ponaša se kao Kerum, nastupa kao Kerum. Nekad čak i karikatura Željka Keruma. Klin se klinom izbija. 

Keruma se pobjeđuje njegovom parodijom.

Ali zašto je HSS pristao biti parodija na lokalnim izborima?

Gas do daske

Doduše, nije ni Kerum bio svojedobno daleko od HSS-a. Njegova stranka trebala je 2011. godine ući u predizborni savez s HSS-om čiju listu je u Desetoj izbornoj jedinici vodio Stipe Gabrić Jambo. Pa ako su bili bliski s Kerumom, kao i Jambom, nije nikakvo čudo da su sada odabrali Vucu.

On ne nudi polovična rješenja. S njime u kampanji daje se gas do kraja.

Očito u Splitu postoje dvije mogućnosti: ili ideš na izbore kao direktna suprotnost i antipod Željku Kerumu, ili ideš na izbore isti kao Kerum.

HSS se odlučio za drugu varijantu. 

Umjerenost i pristojnost HSS je žrtvovao na oltaru medijske kontroverze. Ako ništa drugo, makar će se čuti za HSS na proljetnim izborima. Osim ako Vuco opet ne bude vodio kampanju šutnje. A opet, što je Vuco ako nije karikatura?

Dno do kraja

Siniša Vuco pomaknuo je, dakle, ograničenja političke, pa i ljudske pristojnosti u HSS-u na dosad neslućeno nisku razinu, što otvara pitanje je li to put kojim Beljakov HSS želi dalje ići.

Je li Vuco model po kojem će se formirati drugi lokalni kandidati: obiteljski nasilnici, alkoholizirani bjegunci, naoružani izgrednici, provokatori i komedijaši? Ljudi koji govore što im padne na pamet? Ljudi koji ne znaju što govore?

Beljak je pogurnuo HSS na rub političke scene, na pustopoljinu kojom tumaraju ridikuli, primitivci, egzibicionisti i pomaknuti karakteri. HSS bi mogao odsad postati magnetom za druge političke i društvene karikature, gdje osebujan i kontroverzan stil dominira pred političkim sadržajem.

HSS je otvorio vrata svojoj trumpizaciji, ali i kerumizaciji. Kao što je otvorio prostor novoj klaunizaciji lokalnih izbora u Splitu.