Na podjeli besplatnog graha svake godine na 1. svibanj, Međunarodni dan rada, predstavnici sindikata progovaraju o problemima hrvatskog radništva, a ove godine složno ocjenjuju da je prosječni standard građana ispod razine pristojnog, dok je visoka inflacija pojela rast plaća.

Odlazak na prvosvibanjski grah je tradicija od koje ne smijemo odustati, iako je riječ o sirotinjskoj hrani, poručuje tajnik Novog sindikata Tomislav Kiš.

Samo najam stana u Zagrebu pojede minimalnu plaću

"Besplatni grah zapravo i nije baš besplatan jer su ga radnici više nego zaradili svojim radom i doprinosom društvu", kaže Kiš slikovito dodajući da "grah prvo jedu poslodavci, a radnici tek ono što ostane".

Brojni menadžeri i poslodavci isplaćuju si enormne plaće i bonuse, dok radnici, preko čijih se leđa lomi sve, uglavnom žive s tek nekoliko eura iznad minimalca. To je sramota našeg društva i povlaštene menadžerske kaste, ocjenjuje Kiš.

Matija Kroflin iz Nezavisnog sindikata znanosti i visokog obrazovanja smatra da je ukupni položaj radnika u društvu izrazito loš jer rast plaća nije pratio rast inflacije, a da se ne govori o poskupljenju pojedinih roba i usluga.

„Samo najam za život primjerenog stana u Zagrebu pojede zakonom propisanu minimalnu plaću“, ističe.

Kad je riječ o zaposlenima u znanosti i obrazovanju, oni imaju razloga za veliko nezadovoljstvo jer je njihov novi sustav koeficijenata ostao na začelju u usporedbi s ostalim sustavima.

Sustav prevođenja radnih mjesta u nove koeficijente pokazao se potpuno kaotičnim. Kad su stigle prve plaće, tek tada su zaposlenici shvatili da su u nezavidnoj poziciji, kaže Kroflin.

Čelnica Matice hrvatskih sindikata Sanja Šprem podsjeća da su plaće zadnjih 10 godina rasle 80 posto, a u posljednjih godinu dana dogodio se najveći skok. Pozitivan pomak rezultat je sindikalnog pregovaranja i argumentirane rasprave s predstavnicima vlade.

No, unatoč rastu plaća, ostaje činjenica da su zaposlenici u javnom sektoru po životnom standardu daleko ispod standarda drugih članica EU. Osim inflacije spominje i činjenicu da su isti proizvodi u hrvatskim trgovinama znatno skuplji nego u trgovinama drugih članica Unije.

Na konstataciju da se veliki rast plaća dogodio u predizborno vrijeme odgovara da su pregovori o plaćama počeli prije predizbornog ciklusa, ali pripreme političara za izbore sigurno su utjecale na rast plaća.

„Svjesni smo da je Vlada prve godine mandata najtvrđa u pregovorima. Unatoč tome, mi smo spremi na nove kolektivne pregovore koji se očekuju u jesen“, kaže Šprem.

Predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata Krešimir Sever smatra da su radnici pretihi u borbi za svoja prava, a njihov je standard nezadovoljavajući, što u konačnici utječe i na demografsku sliku.

Nema jasne politike koja bi zadržala naše građane da u domovini brinu o svojim obiteljima, ističe Sever i ukazuje na stambenu politiku koja nije poticajna za mlade obitelji. „Veliki dio mladih još uvijek živi u roditeljskim domovima jer nemaju uvjeta za osamostaljenje“, kaže.

Za početak bilo bi dobro omogućiti mlađoj populaciji povoljan najam stanova koji se nalazi u javnom vlasništvu, dodao je, to bi ih ohrabrilo za širenje obitelji djecom.

Sever također upozorava da je znatan dio visokokvalificiranih, kvalificiranih i mladih radnika napustilo Hrvatsku, istovremeno će samo ove godine biti izdano 200.000 radnih dozvola za strane, uglavnom niže kvalificirane radnike.

Mladen Novosel, čelni čovjek Saveza samostalnih sindikata Hrvatske (SSSH), ističe da sindikati u pregovorima s poslodavcima moraju bolje koristiti činjenicu da u Hrvatskoj nedostaje radne snage.

Hrvatska više ne može biti zemlja jeftine radne snage

Poslodavci godinama nastoje držati nižu cijenu rada ili usporiti njezin rast uvozom stranih radnika, kaže Novosel dodajući da je uvoz radne snage iz "bazena susjednih zemalja" presušio pa se sada poslodavci okreću Nepalu, Indiji, Filipinima i drugim dalekim zemljama.

Ipak, sve više se pokazuje da su strani radnici u stvari skuplji i nisu baš produktivni. Razlog za slabiju produktivnost ne leži samo u njihovu lošem obrazovanju i manjkavoj stručnoj osposobljenosti, nego i u nedostatku interesa za dulje zadržavanje u Hrvatskoj.

„Mislim da poslodavci polako shvaćaju da Hrvatska više ne može biti zemlja jeftine radne snage“, ocjenjuje Novosel.

Ove je godine minimalna plaća rasla za 21 posto, a SSSH namjerava kroz kolektivne pregovore osnažiti i ostale plaće, poglavito u sektorima ugostiteljstva, graditeljstva i drvoprerađivačke industrije, a uskoro i trgovine, najavljuje Novosel.