Saborski zastupnici iz vladajuće koalicije, njih 77, upisalo se u petak u povijest najvećih sramota u Hrvatskoj. Nisu dalje u proceduru pustili prijedlog zastupnice opozicije, Anke Mrak-Taritaš da se roditeljima - njegovateljima teško bolesne djece nakon smrti djeteta omogući da šest mjeseci nastave primati naknadu njegovatelja, 4000 kuna.
POGLEDAJTE VIDEO VIJESTI:
Umjesto toga, ovih je 77 političara na snazi ostavilo pravilo prema kojem se roditelji već sutradan nakon smrti djeteta, žele li imati primanja, moraju javiti na burzu rada, odnosno vratiti se na tržište rada. Sami zastupnici, s druge strane, imaju pravo na šest punih plaća, i još šest polovica te plaće nakon prestanka obavljanja dužnosti. Uvjet za to je da u Saboru provedu najmanje godinu dana. Imaju i naknadu za odvojen život, paušalni dodatak na plaću, plaćeno podstanarstvo, prijevoz, sve... Glasanjem protiv oporbenog prijedloga svrstali su se na dno civilizacijske ljestvice.
- Podsjetila bih i na one političare koji su osuđeni zbog malverzacija, krađe državnog ili lokalnog proračuna, otkud njima pravo na 6 plus 6 mjeseci plaće, čime su ga zaslužili? I gdje je novac koji su pokrali, može li se njime pokriti naše naknade nakon smrti djeteta? Velika je to nepravda, ogromna, u suzama će Lucija Balažić (23) iz Knina.
U prosincu je ostala bez sina Paula, bile su mu tri godine i 11 mjeseci, od rođenja je bolovao od miotubularne miopatije, teške bolesti zbog koje je bio nepokretan, i potpuno ovisan o 24-satnoj skrbi majke. Lucija mu je, uz još jedno malo dijete koje obitelj ima, posvetila život i sve svoje vrijeme. Prije poroda je, kao mlada djevojka, radila tek kratko, u ugostiteljstvu, a dan nakon Paulove smrti 9. prosinca, priča nam, odmah se morala javiti na burzu rada.
- U danu kad sam ostala bez svoga djeteta, ostala sam i bez ikakvih primanja i prava, bez trunke vremena da se oporavim. Suprug radi, ali to nam nije dovoljno za život, podstanari smo. Režije, stanarina, sve je tu, već sam sutradan morala sakupljati papire i javiti se na burzu..., u suzama govori Lucija. Srećom, dodaje, na zavodu za zapošljavanje službenica je imala razumijevanja pa ju nije forsirala da se odmah aktivira oko traženja posla.
POGLEDAJTE VIDEO:
- Nadam se da će moje suze one na vrhu ponukati da razmisle za što su glasali. Ja sam mlada, ali što je s majkama koje su uz svoju bolesnu djecu provele 15, 20 godina, i danas im je 45, 50 pa i više godina - kako se one mogu odmah vratiti na posao, i na koji posao? Mi smo sve s djecom zatvorene u kući, izolirane, više ni s ljudima ne znamo komunicirati, mogu li oni 'gore' razumjeti što za nas znači povratak u normalan svijet dan nakon djetetove smrti, ogorčeno će Lucija.
S danom sinovljeve smrti za državu je postala, kao i ostali roditelji-njegovatelji, netko tko se istoga trenutka mora snaći u svijetu rada. Nemaju vremena za žalovanje, istoga časa moraju se baviti birokracijom, slomljeni fizički i psihički. Nemali je broj primjera da nakon godina i godina brige o djetetu ti roditelji postanu i sami teški bolesnici, prepušteni sebi samima.
'Ne daju nam na tržište rada, a onda nas na njega tjeraju'
Državni dužnosnici, koji imaju pravo na 6 plus 6 plaća nakon prestanka dužnosti, zaboravljaju zbog čega su, odnosno zbog koga su na tim pozicijama, kaže nam i Marica Đogaš Mikulić (38) iz Slavonskog Broda, majka petogodišnjeg Ante koji boluje od Cornelia de Lange sindroma, genetske bolesti koja dječaka čini ovisnim o roditeljskoj 24-satnoj skrbi.
Marica je još jedna od pet tisuća majki - roditelja koji imaju status njegovatelja i danonoćno brinu o svojoj teško bolesnoj djeci. Produljenje naknade za šest mjeseci nakon smrti djeteta državu bi godišnje koštalo manje od pet milijuna kuna.
- Država nas, dok brinemo o djeci, prisiljava da živimo isključivo u svoja četiri zida, ne daje nam uopće priliku, neku pomoć i potporu da se barem djelomično uključimo na tržište rada, a onda nas, kad nam dijete umre, prisiljava da se na to tržište rada odmah vratimo, već sutradan, bez vremena prilagodbe. Roditelji to nisu u stanju, uništeni su psihički i fizički, kod nekih, koji su s djetetom proveli puno godina, njihovo zanimanje više niti ne postoji, kaže majka, ekonomistica po struci.
- Kako netko može pomisliti da je itko u stanju sahraniti dijete, i sutradan se, sa smiješkom na licu, vratiti na posao? Mi živimo izolirani, jer nas je država osudila na izolaciju, živimo sa respiratorima, kateterima i sondama, osluškujemo stalno diše li naše dijete. A onda kad ga više nema, odjednom se moramo vratiti među ljude, i na tržište rada, kaže Marica.
Roditelji njegovatelji godišnji odmor i bolovanje imaju samo na papiru, stvarnost je potpuno drukčija. Ako se sami teže razbole, bolesno dijete o kojem danonoćno brinu mogu smjestiti u ustanovu no i na to se čeka, mjesta često i nema, pogotovo ako je slučaj hitan. Majka Marica, aktivna u udruzi Sjena koja spaja roditelje teško oboljele djece, kaže kako imaju slučajeva da se roditelji s kemoterapije prije vremena vraćaju kući jer nema tko brinuti o njihovoj djeci.
Robovlasnički ugovor s državom bez ikakvih prava
- Nas je roditelja oko pet tisuća, no ja ne znam da je itko ikad koristio opciju bolovanja, dodaje majka. Roditelji njegovatelji su, dodaje, prisiljeni s državom "potpisivati" praktički robovlasničke ugovore po kojima nemaju radne statuse, nisu kreditno sposobni, i tjera ih se odmah po smrti djeteta natrag na tržište rada.
- Šest mjeseci uz plaćenu naknadu je minimum koji tražimo. Traume ostaju dok je roditelj živ, ali barem da nam daju pola godine za oporavak i prilagodbu na povratak u svijet. Roditelj kojem iznenada umre ili pogine zdravo dijete može uzeti bolovanje, mi ga nemamo, zaključuje Marica. Uz teško bolesno dijete ona vremena za sebe nema, toliko je okupirana malim Antom da se nije mogla sjetiti ni koliko joj je godina, kad smo je pitali. Roditelji njegovatelji nemaju vlastiti život.
Država im ne omogućava pomoć u brizi od djetetu, kamoli i toliku pomoć zahvaljujući kojoj bi mogli raditi, recimo, skraćeno radno vrijeme. A ako su prije brige o djetetu nešto radnog staža i nakupili, moraju birati hoće li primati mirovinu, ili naknadu za dijete, ne mogu dobivati oboje.
- Sve što je država učinila za nas jest da nas je bacila na margine društva, i učinila socijalnim slučajevima. Najgore je od svega, međutim, što za našu djecu nema programa kroz koje bi mogli ostvariti svoje potencijale. Naše se naknade ne usklađuje s osnovicom, kao što se plaće i mirovine usklađuje s inflacijom, ogorčena je majka. Dodaje i to da ne bi svih pet tisuća roditelja koristilo naknadu kroz šest mjeseci odjednom, u pitanju je možda tridesetak roditelja godišnje - ti bi iznosi za državu bili gotovo simbolični.
'Roditelji su žrtvovali sebe da bi naš život bio bolji'
- Osjećam se užasno tužno zbog roditelja koji su za nas - djecu i osobe s poteškoćama u razvoju i invaliditetom, dali cijeli svoj život, žrtvovali su svoj posao i karijere za nas, da bismo mi postali uspješni ljudi, poručila je u petak nakon sramotnog glasanja većine zastupnika u Saboru Laura Soče (24), studentica četvrte godine teologije. Boluje od cerebralne paralize i potpuno je slijepa no unatoč tomu uspješna studentica.
- I kad im se desi tako nešto, najgori period u njihovom životu, smrt njihova djeteta, nemaju podršku institucija. Mi im poručujemo - samo to radite, ali mi ne odustajemo. Mi smo borci koji se uvijek bore za svoja prava, kazala je Laura političarima vladajuće većine. Na njezin su riječi zaplakali i novinari, a je li se itko od političara vladajuće koalicije posramio svoje odluke, znaju samo oni.