Josip Vitez (38) i Viktor Šimunić (29) se ne poznaju. Nisu sličnog zanimanja, godina, žive u različitim dijelovima Hrvatske, imaju različiti obiteljski status. Ali su obojica svojim tajnim snimkama političara uzdrmali vladajuću stranku i javnosti jasno dali dokaze kako se namještaju natječaji za određene tvrtke, kako se izigrava zakon, kako se trguje javnim funkcijama na koje bi trebali dolaziti oni najbolji, putem javnog natječaja.
Sredinom siječnja imali smo priliku poslušati snimke koje je načinio Vitez još prošle godine i na osnovu kojih je USKOK prošli tjedan pokrenuo službenu istragu. Gradonačelnik Požege Darko Puljašić i njegov zamjenik Mario Pilon mu 'crtaju' i objašnjavaju zašto samo neke tvrtke trebaju dobiti posao na energetskoj obnovi. Vitez, tada direktor Komunalca na to ne pristaje, nego je proveo transparentni natječaj i uštedio sugrađanima novac. Za nagradu su ga smijenili na Badnjak. Ipak, nakon što je afera izbila u javnost Puljašić je dao ostavku u Saboru, raspušten je ogranak HDZ-a kojem je bio na čelu u Požegi.
Viktor Šimunić je snimio HDZ-ova zastupnika i člana predsjedništva Žarka Tušeka kako mu nudi tajno financiranje kampanje, a zatim i javne funkcije. Na kraju je Tušek podnio ostavku samo na mjesto šefa zagorskog HDZ-a, a saborsku klupu je uz podršku premijera Plenkovića ipak zadržao.
Šimunić i Vitez u paralelnom razgovoru za 24sata otkrivaju osobne drame koje su proživljavali, koji su im bili najteži trenuci, kakve posljedice je to na njih ostavilo, te zašto vjeruju da će njihovi postupci pridonijeti da Hrvatska bude bolja zemlja.
POSLUŠAJTE SNIMKU: Tušek nudi funkcije Šimuniću
VIKTOR ŠIMUNIĆ: Nisam mogao jesti. Izgubio sam tri-četiri kilograma u pet dana
1. Što vam je bilo najteže prije odluke da istupite u javnosti, što nakon istupa?
Prije odluke sam se bojao neizvjesnosti. Nisam znao što da očekujem i što će se sve događati. Prolaze ti kroz glavu najcrnje misli, da me neće valjda netko napasti ili ubiti. Uvjeravaš sebe da se neće odigrati ti najgori scenariji. A i nakon što je snimka objavljena, neizvjesnost se nastavila. Dogodile su se neočekivane stvari, državni vrh je skočio na noge, ali sa stavom da nije problem ono što je Tušek govorio, nego je problem što se netko našao sa mnom. Ja sam po njima problem, a ne to što mi je nudio funkcije za koje nemam ni iskustvo niti želje.
2. Kako ste se nosili s publicitetom, ali i s optužbama suprotne strane da ne govorite istinu?
Prvi dane je to bila prava ludnica. Nakon što su 24sata objavila snimku, bio je poziv na poziv i svim medijskim kućama sam odgovarao jer smatram da je to jedino ispravno. Nisam se imao što skrivati jer sam jasno prokazao što se radilo i dao dokaze. Taj cijeli dan nisam ništa jeo. Nisam imao apetit, a nisam imao vremena o tome ni razmišljati. Htio sam sve odraditi i naposlijetku sam prvi dan jedva čekao doći roditeljima kući i reći im da je sve u redu.
Dok sam bio u Zagrebu, zvao je USKOK doma da dođem dati izjavu i predati snimku. Mami je sve to teško palo. Bila je u strahu. Drugi dan je bila isto gužva i zbog davanja iskaza i novih snimki. I taj dan nisam jeo skoro ništa. Adrenalin mi je valjda potpuno poništio apetit. Kako ne pijem kavu, u sebe sam unosio samo vodu. Ona me je održavala. Natjerao sam se kupiti hamburger, ali ga nisam mogao pojesti ni pola...
Čitavo vrijeme su stizali pozivi i poruke podrške. Tek navečer sam uhvatio vremena odgovoriti svim ljudima.
Razljutilo me je što tvrde da lažem, ali sam na te optužbe odgovorio istinom. 24sata su objavljivali transkripte i nove snimke na kojima se čuje da oni ne govore istinu. Istina uvijek izađe na vidjelo. Ipak, nije mi bilo svejedno, pitao sam se kako netko zna što je istina, a ima obraza lagati. To mi je nezamislivo, ali je samo probudilo dodatni revolt.
3. Jeste li mogli spavati, jeste li izgubili ili dobili koju kilu, je li na vas ostavilo psihofizičke posljedice?
Spavao sam mirno i nisam imao loše snove. Izgubio sam između tri i četiri kile u pet dana. Prvi dan mi je bilo jako emocionalno teško. Od krvi i mesa sam i nisam mogao ostati hladan. Čak sam i zaplakao u javnosti, ali to nisam mogao spriječiti. Nije ovo sve bilo lako. Ali danas smatram da me samo učvrstilo kao osobu. Nakon svega, jedva čekam da se malo maknem, odem u klijeti i na miru popijem jedan gemišt.
4. Što vam je davalo snagu da ne zažalite što ste prijavili nezakonitosti i o tome obavijestite javnost?
Snagu mi je davala nada da bi se moglo nešto promijeniti, da bi nam svima moglo biti bolje. Da nije sve crno i da moramo razmišljati o pozitivnom ishodu na kraju dana. Tu je svakako i podrška koju sam dobivao. Valjda 500-600 poruka iz cijele Hrvatske. Među njima i jedan mail iz Australije. Gospodin je napisao da ima troje djece i da se nada da će se vratiti ako se stvari promjene. Dobio sam ponudu u Istri da dođem pet dana besplatno na ljetovanje. Javilo mi se i puno javnih osoba i političara. U četvrtak mi je na vrata došao jedan branitelj koji mi je u suzama rekao da se on borio za takvu Hrvatsku za kakvu se i ja borim. Ljudi u Zagrebu mi mašu, potrube, stanu i žele reći da sam dobro učinio. Ako je narod sve to prepoznao, ta podrška znači da sam na pravom putu.
5. Što biste poručili drugima koji su istoj situaciji u kojoj ste vi bili, isplati li se?
Vjerujem da se isplati. Ako ne odmah sad, sigurno bude uskoro. Važno je da ljudi shvate da je proračunski novac naš novac, a da političari trebaju biti nama na usluzi i raditi kvalitetne stvari za zemlju. A ne da nam lažu, tajno dijele funkcije i nezakonito financiraju kampanje.
6. Što mislite o istupima predsjednika Milanovića i premijera Plenkovića u Vašem slučaju.
Sramotni su jer su napravili i direktni pritisak na naš sustav. Ja idem na USKOK, a predsjednik kaže da nije bilo kaznenog djela i sve ublažava. Predsjednik treba štiti interes hrvatske i građana, a ne političke interese pojedinaca. Premijer je reagirao tek kada je shvatio da mu je Tušek olajavao Vladu, a prije toga je išao prozivati mene. Žalosno je da je problem povrijediti nečiji ego, a nije problem sve ono što se čulo na snimkama. Hajdemo jednom svi reći dosta takvom ponašanju.
6. Ima li nade da natječaji budu pošteni i pod kojim uvjetima?
Naravno da ima. I to je jedini ispravan način. Hoće li to biti za 10 dana ili 10 godina, ovisi jedino o svima nama. Ako se borimo za poštenu vlast, onda ćemo je dobiti. Ako budemo rekli "tak to je", onda nam "to tak i bu".
JOSIP VITEZ: Pokušali su me diskreditirati i zastrašiti mačetom
1. Što vam je bilo najteže prije odluke da gradonačelnika i zamjenika snimite i sve predate USKOKU, a što poslije, kada je sve izašlo u javnost?
Kad sam dobio informaciju da će od mene tražiti namještanje natječaja, tražio sam najbolji način zaštite trgovačkog društva i korisnika koji su nam dali svoje povjerenje. Razmatrao sam mogućnost ostavke i da tako u tome ne sudjelujem, ali bi to značilo da će taj posao nastaviti i završi netko drugi, a ljudi će biti oštećeni. Odlučio sam ući u tu neizvjesnost i snimiti razgovor i zahtjev. Iskreno sam se nadao da će već moje odbijanje da namjestim poslove biti dovoljno snažno da odustanu od svoje zamisli. Ali su oni to shvatili kao neposluh. Tražili su način za moje micanje s radnog mjesta. Nastojali su isprovocirati sukobe unutar tvrtke koji će im dati razlog za smjenu. Kad su ti pritisci postali neizdrživi, o snimkama sam upoznao predsjednika gradskog vijeća, HDZ-ova Željka Glavića. On je uz moju suglasnost odnio snimke u USKOK.
Vjerujete, kad sam ušao u njihove urede sa skrivenim aparatom za snimanje, bilo mi je jasno da to znači moju smjenu. Nakon što su snimke izašle u javnosti, bilo je dinamično i isprva sam odbijao kontakte s medijima jer me bilo strah da ću narušiti tijek izvida i kompromitirati istragu koja je trajala već mjesecima. Ali kako su činjenice izlazile van, morao sam potvrditi autentičnost i objasniti okolnosti u kojima su nastale.
2. Kako ste se nosili s publicitetom, jeste li imali neugodnosti?
Već nakon odbijanja namještanja poslova su gradonačelnik i zamjenik ružno pričali o meni. Dobivao sam indirektne prijetnje, znao sam da ću izgubiti posao. U lipnju je gradonačelnik imao rođendan i na njega je išao i jedan od poslovnih partnera Grada. On ima prostor nasuprot frizerskog salona moje supruge. Došao je po njega auto. On izlazi van, gleda u izlog moje žene i izvadi mačetu. Par sekundi je gledao u suprugu s tom mačetom, a onda sjeo na suvozačevo mjesto i otišao. Ta mačeta je imala mašnu i išli su gradonačelniku na rođendan, pa pretpostavljam da je bila dar njemu, ali i poruka nama. Nakon moje smjene i objave u javnosti, počeli su pritisci i priče koje su imale za cilj moju diskreditaciju i narušavanje privatnosti. Da su takve namjere postojale, potkrijepio je i poziv lokalnog portala koji je htio u javnost plasirati neistinitu priču o meni. Po mojim saznanjima izlazak priče je bio potenciran od gradonačelnika i zamjenika.
3. Jeste li mogli spavati, jeste li izgubili ili dobili koju kilu, je li na vas ostavilo psihofizičke posljedice?
Čitavo to razdoblje od trenutka kada sam odbio namještanje pa do danas me prate nesanica i nervoza. Često se probudim u četiri ujutro iako inače redovno ustajem u šest. Dva sata onda razmišljam sam što dalje. I sada me muči neizvjesnost drugog tima. Razmišljam u kojem smjeru će krenuti slučaj, ali i u kojem smjeru će ići moj život. Kada su same snimke pojavile u javnosti, supruga se sjetila mačete koja joj je pokazana i bilo ju je strah. U ovom periodu godine kada je kratak dan, bojala se ostati sama u salonu nakon što padne mrak.
4. Što vam je davalo snagu da ne zažalite što ste prijavili nezakonitosti?
U prvom razdoblju, dok javnost još nije ništa znala, važna mi je bila podrška koju sam imao od predsjednika gradskog vijeća. Ona je bila ključ što sam ostao na svom radnom mjestu do prosinca unatoč odbijanju provedbe onog što su oni htjeli. Proveo sam natječaj mimo njihovih želja i uštedio građanima preko pola milijuna kuna. Znao sam da je nemoguće napraviti prevaru kakvu su tražili, a da to prije ili poslije ne izađe u javnost. Moral i uvjerenje kako radim ispravnu stvar zato su me držali. Kada je sve iscurilo u javnosti, jako puno mi je značila ogromna podrška građana Požege.
Nemoguće mi je proći gradom, da me netko ne zaustavi i čestita ili samo digne u prolazu palac u zrak. Ljudi iz auta trube i pozdravljaju. Dobio sam i podršku iz HUP-a, ali i od građana iz cijele Hrvatske. Ovaj tjedan me nazvao čovjek iz Trakošćana koji je čitav život imao obrt, a sada je u mirovini. Mirovina mu je 3300 kuna, a predložio je da mi mjesečno pomaže s 1000 kuna dok ne nađem novi posao. Zahvalio sam, ali i rekao da imam ponudu za posao jedne velike privatne kompanije izvan Požege, te da uskoro počinjem raditi. Poručio mi je da onda da se obvezno javim kada budem u blizini i dođem s obitelji na odmor kod njega.
To je samo jedan od primjera od poruka podrške iz cijele Hrvatske. Takve riječi su mi probudile nadu da tiha većina ljudi jeste za promjene i dosta im je nepotizma, namještanja natječaja i poslova. I da treba samo određeni klik da se probude. Vjerujem i da će slučajevi koji su se dogodili samo ovaj mjesec, Žinić, Puljašić i Tušek biti okidač koji će na lokalnim izborima u svibnju nametnuti temu rješavanja korupcije kao glavnu temu u gradovima, općinama i županijama. I one stranke ili liste koje budu ponudile najkvalitetnije rješenje ovog problema imat će najviše šanse. Nekako vjerujem da je pokrenuta jedna mini revolucija u razmišljanju i drago mi je što je i moj slučaj na to potaknuo.
5. Što biste poručili drugima koji su istoj situaciji u kojoj ste vi bili? Isplati li se?
Sve ovo što sam doživio i ja i obitelj, nije nimalo lako. Ogromni su pritisci i ne znam što će nam budućnost donijeti. Ne znam koliko će proces trajati, morat ću na sud kao svjedok, sve će me to vraćati u prošli period. Unatoč tome, potrebno je ponekad podnijeti žrtvu da bi stvari krenule na bolje. Puno ljudi se žrtvovalo za ovu Domovinu, svako na svoj način. Ovo je bio moj doprinos da društvo i Požega krenu u boljem smjeru. Pa čak i ako određeni krugovi poduzetnika na moj potez ne gledaju blagonaklono i smatraju me osobom kojoj se ne može vjerovati. Ali u tvrtkama kojima se radi na takav način ni ja ne bi mogao vidjeti svoju budućnost.
6. Ima li nade da natječaji budu pošteni i pod kojim uvjetima?
Nadam se da će budućeg gradonačelnika Požege, ali i čelnike svih ostalih gradova i općina, svi spomenuti primjeri natjerati da nabave budu transparentne, a da zapošljavanje ide preko poštenih javnih natječaja. Tome sve trebamo težiti. To je ta evolucija koja nam treba i koja će učiniti rad javne uprave i javnih tvrtki transparentnijim. I ovaj pritisak javnosti nakon mog i ostalih slučajeva, mora voditi ka tome. Tu bitnu zadaću ima i sama Vlada. USKOK je zatrpan predmetima, sad sam se imao prilike s tim upoznati.
Zatrpani su jer razni zakoni i pravilnici nisu na visokoj razini i omogućuju razna namještanja i manipulacije. Mi kao da smo u periodu rata, kada je zakonodavstvo slabo, a kod ljudi se rađaju najniže strasti, pa su onda rezultat razne nečasne radnje. Tako je sada u jedinicama lokalne samouprave. Vlada mora poboljšati taj pravni okvir, a onda će se smanjiti pritisak i na USKOK i na rad sudova. a postat ćemo manje korumpirani i transparentniji.
7. Smatrate li da je gradonačelnik Puljašić učinio dovoljno što je podnio ostavku u Saboru i što je pokrenuta istraga, dok su i on i njegov zamjenik zadržali funkcije u gradu?
Njegova ostavka u Saboru, te njihove ostavke na stranačke dužnosti su oslabile su njihove položaje. Ali čovjek koji je izdao svoj grad je i dalje njegov gradonačelnik. Smatram da svojim pojavljivanjem u javnosti i radom samo šteti svojoj stranci i smije se u lice u svojim građanima. Svi koji su uhvaćeni u takvim ili sličnim radnjama, trebali bi odmah dati ostavke na sve svoje funkcije.