Šimun Petar Perasić (12) trči gotovo oduvijek. Počeo je s četiri godine i kao da se zarazio. Sada kada je iza njega više od 150 utrka i jednako toliko medalja, možda bi mu i dosadilo da se nije dogodio jedan novi moment u njegovom životu. Empatični dječak koji je rođen s govorno jezičnim teškoćama i koji je do sada imao jedan sasvim neobičan, ali ponekad težak život, upoznao je zagrebačkog trenera Marka Kosa i njegov projekt Snaga pokreta. Marko trči utrke gurajući djecu s invaliditetom u kolicima. Šimunu Petru to se učinilo nestvarnim. Tako se dodatno zapalila iskra u njegovom ionako dobrom srcu i odlučio je da želi činiti isto što i Kos.

Borba prije svake utrke

- Kad prođete 150 utrka, svaka vam je ista. Ali sada kad vidi da mu dolazi dijete koje će gurati, sada je to nešto sasvim drugo. Ne mogu vam opisati koliko ga to usrećuje. Problem je jedino u tim posebnim kolicima za utrke. Njih nema puno i prije svake utrke se borimo da ih nekako nabavimo, a sve je uvijek neizvjesno. Uglavnom, dok ne vidi da su kolica u autu, jako je zabrinut - kaže Petra, dječakova mama. Šimun Petar na utrkama trči od pet kilometara na više. Djeca koju gura u kolicima pritom, imaju najrazličitija oštećenja i tipove invaliditeta.

- Njemu je toliko stalo da ta djeca osjete neku vrstu slobode, kretanja i da se vesele. Vjerujem da tako jako suosjeća s njima jer je svjestan da je i sam različit i osjetio je kroz život što to znači ne biti prihvaćen od strane vršnjaka - kaže dječakova majka te dodaje kako je humanitarna utrka koju je pokrenuo Marko i započela kako bi djeca s teškoćama u razvoju bila primijećena, kako bi se približio sport onima koji u njemu ne mogu sudjelovati i kako bi inkluzija u društvu napokon krenula u pravom smjeru.

Ni slomljena ruka ga nije zaustavila

- Posljednja utrka bila je na sam Božić, a na Badnjak je slomio ruku. Strašno se brinuo hoće li moći otrčati cijelu utrku u takvom stanju. Na kraju, ne samo da je došao do cilja, nego su on i dječak kojega je gurao u kolicima, osvojili prvo mjesto u svojoj kategoriji. Šimun Petar je osvojio medalju, ali je ubrzo upozorio organizatore kako moraju dati još jednu medalju za dječaka u kolicima. Rekao im je: "Moj prijatelj ne može ostati bez medalje pa i on je trčao" - smije se Petra. Zadovoljna je što je njezin sin napokon sretan među djecom koja ga dosad i nisu najbolje prihvaćala. Naime, Šimun Petar je s majkom živio na području Makarske Rivijere. Bio je to s jedne strane idiličan život podno Biokova, gdje je Šimun Petar dane provodio jašući konje po zelenim prostranstvima okruženim planinom i s pogledom na more. S druge strane bio je izložen i vršnjačkom nasilju dok svoju sreću nije pronašao u školi u Promajni. Na kraju su se prije nekoliko mjeseci preselili u Zagreb, dječak je sretan i u školi i van nje. Trči i veseli ga svaki osmjeh kojeg donese na lica drugih mališana. A pokazalo se da ti mališani nevjerojatno uživaju na utrkama, za njih je to jedan sasvim novi svijet i vrijeme stvoreno za uživanje.

- Još samo da su nam ta jedna specijalna kolica da se ne mora brinuti hoćemo li moći na utrku ili ne. Već dugo govori da mu je to jedina želja - kaže Petra. Kolica košta 5000 eura i na internetu je već pokrenuta kampanja koja upravo završava, a kojom je prikupljeno oko 1300 eura u mjesec dana.

Novac se može donirati na ime Humanitarna Udruga Srce Stenjevca - HUSS, Opis plaćanja: Donacija za projekt Snaga pokreta. IBAN: HR1924020061101143298.

Brižan prema svima

Na taj način omogućit ćete osobama s invaliditetom da iskuse uzbuđenje i radost sudjelovanja na sportskim natjecanjima, da budu prisutni na događajima na kojima inače ne bi mogli biti. A svakako ćete neizmjerno usrećiti Šimuna Petra, odličnog učenika petog razreda, O. Š. Dragutin Tadijanović, sportaša koji trenira cijeli život i koji se najviše voli brinuti za druge.

- S njim morate uvijek u šetnju s punim novčanikom. On uvijek nađe nekoga tko je gladan ili mu je pak gladan pas. Uvijek kaže: "Mama, dajmo ovome ili onome malo para, vidiš da mu treba, pomozimo mu" - otkrila je majka brižnog dječaka kojemu želimo još puno utrka...