Poslije 2. svjetskog rata Simo Dubajić (86) snimao je dokumentarne filmove i radio kao asistent režije u igranima. Snimio je tri filma: “Posljednja lubara” (1954.), “Čelična karika” (1954.) i “Krka” (1955.). U “Družini Sinjeg galeba”glumio je nezaposlenog siromaška. No zbog seksualno nekonvencionalnog ponašanja morao je napustiti javnu scenu. Otišao je čuvati ovce i koze u Kistanje, gdje je, prema uzoru na ruskog maršala Buđonija, pustio goleme brkove. S tri žene ima 13-ero djece. Bivši partizanski major još početkom 90-ih hvalio se da je krajem rata organizirao pogubljenje od 30 do 35 tisuća ustaša, četnika, domobrana i Čerkeza. Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu tereti ga za likvidaciju 13.000 hrvatskih ratnih zarobljenika u Kočevskom rogu. Osobno je priznao da je ubio 10.000 Hrvata i da žali što nije ubio 100.000. Do 1989. nije se javno oglašavao. Tad se uključio u pobunu. Za njim će biti raspisana međunarodna tjeralica.