To je to što me zanima!

Šibenski Rambo jači je od bombi, mina te metaka

Joško Babačić je Rat proveo kao zapovjednik izviđačke satnije. Branio je šibenski most, izviđao iza neprijateljskih linija i izvukao živu glavu...
Vidi originalni članak

Šibenčanin Joško Babačić (46) u rat je krenuo 30. srpnja 1991. godine. Napustio je posao brodostrojara i branio skradinsko i vodičko zaleđe. Ratko Mladić krenuo je 16. rujna 1991. godine sa 120 tenkova na Šibenik i Vodice. Babačić je tad bio među 40-ak mladića koji su ga zaustavili na mostu.
- Imao sam pušku i 60 metaka, a od protuoklopnog naoružanja čitava grupa imala je samo četiri tromblona. Prvi je zabunom pogodio naš policijski transporter, drugi je eksplodirao na cijevi puške i ozlijedio strijelca, a tek treći je pogodio tenk. Pogodio ga je u motor, ali tenkist je uspio ponovno pokrenuti stroj i nastaviti napredovanje. Tek je posljednji tromblon pogodio gusjenicu tenka i zaustavio ga - sjeća se Babačić bitke za Šibenik. Iste večeri on je ranjen od eksplozije u blizini mosta, ali nakon imobilizacije ramena odmah se vratio na teren. Na vlastiti zahtjev prebacili su ga u izviđački vod. Dogurao je do zapovjednika izviđačke satnije. Ratne godine proveo je “šećući” kroz naša i neprijateljska minska polja, izviđajući duboko iza neprijateljskih linija i prikupljajući potrebne podatke.
- Dan prije Oluje, 3. kolovoza 1995., oko 22 sata, vodio sam stotinu mladih vojnika iza neprijateljskih linija u Čistu Veliku. Nisam mislio ni o čemu drugome osim o tome da ih vratim kući žive. Ušli smo u selo neprijatelju iza leđa. Zarobili smo osmoricu četnika. Nije poginuo niti jedan od mojih momaka i to je najsvjetlija točka mojeg sudjelovanja u ratu - prisjeća se. Sa svojom jedinicom odmah je krenuo preko Mor Polače prema Srbu.
- Oslobađali smo Trubar podno Bobare. Ušli smo u selo pucajući u trku i zauzeli ga. Ali naletjeli smo na zasjedu. Iza stabla iskočio je četnik i ispalio nekoliko metaka iz automatske puške u mene. Srećom, svi meci su se zaustavili u željeznim okvirima puške i opremi koju sam nosio - prisjetio se. Dodaje da je kraj njega eksplodiralo i nekoliko ručnih bombi. Kaže da je bio pun gelera, a još je i slomio nogu. U Oluju je, sjeća se krenuo sa 103, a s gipsom je, kad se vratio, imao 89 kilograma. Nakon 15 godina danas ni za čim ne žali. Oženjen je i otac je troje djece. Da mora, kaže, ponovno bi odabrao isto.

OLUJA U MALOM: KROZ MAKETE PRIKAZALI DOMOVINSKI RAT
Mi maketari željeli smo pridonijeti obilježavanju 15. obljetnice Oluje. Kroz makete smo oživjeli bojna vozila HV-a, a čitav postav sastoji se od 25 diorama, vinjeta i maketa. Svaka maketa rađena je prema autentičnim fotografijama i građi, kaže Tihomir Bregar, predsjednik Udruge za promicanje povijesti, umjetnosti i tehničke kulture Signum Laudis. Svaki izložak predstavlja minijaturnu povijesnu scenu iz Domovinskog rata s autentičnim detaljima vojne tehnike i figuricama vojnika. Makete su tematski povezane uz kopnenu, zrakopovnu i pomorsku tehniku. Bit će izložene u Kninu na obljetnicu Oluje i moći će se ragledati do rujna, a Udruga već ima upite inozemnih maketara zainteresiranih za Domovinski rat.

Idi na 24sata

Komentari 16

  • 03.08.2010.

    ...trća slika je iz \'91. sjećam se da nije bilo većeg broja hlača,a visok je,,morao se zadovoljiti bilo kojima....izgledao je ko klaun...HaHa

  • 03.08.2010.

    Poznajem čovjeka i to vrlo dobro,bili smo zajedno na šibenskom mostu i ostalim jestima....nitko,ama baš nitko u gradu,kvartu ga ne zove \'\'Rambo\'\'niti on sebe tako naziva,,,,novinari uvijek nešto zabrljaju...

  • tomson 03.08.2010.

    Ime mu pristaje svaka čast onom komu ga dade jest čovjek rambo .I smatram da komentari za ndimak nisu bitni bitnoje da ovo šta piše je istina dje čovjek legeenda .

Komentiraj...
Vidi sve komentare