U nedjelju oko 11 sati izašao sam iz kuće i pošao nahraniti piliće u kuću koju smo kupili prije dvije godine, a koja se nalazi 500 - tinjak metara od naše kuće. Supruga je ostala spremati ručak jer sam se poslijepodne trebao vratiti na rad u Njemačku, a dvojica sinova su krenula sa mnom. Kad smo došli do te kuće koju uređujemo, djeca su pojurila prema zidu stare, derutne kuće, udaljene desetak metara. Budući da godinama propada i da je obrasla u žbunje, vikao sam sinovima da ne idu tamo, jer u grmlju ima zmija. Nisam ni ušao u štalu kad se dogodila tragedija. Zid se sam od sebe srušio i poklopio mlađeg, dvogodišnjeg sina. Malo je nedostajalo da strada i stariji sin (6), koji je bio korak iza brata. Što da vam kažem tragedija koja će nas pratiti cijeli život i vječno ćemo se pitati zar se to moralo desiti, kroz suze govori shrvani otac pred čijim je očima u Voćinu poginuo dvogodišnji sin.