Prošli tjedan smo objavili priču o nevjerojatnom natječaju za unosne lokacije na najvećem hrvatskom groblju Mirogoj. Četiri kućice su dobile četiri tek osnovane tvrtke na natječaju koji je trajao tek četiri radna dana. I sve četiri su ponudile u lipu istu cijenu zakupa od 3510 kuna mjesečno. Tek 10 kuna više od druge najbolje ponude. Tri od njih četiri su imali jednako složene mail adrese, sve su osnovane na adresama privatnih osoba i nemaju telefon.
Izazvalo je to zgražanje ostalih dugogodišnjih obrtnika koji na tom zagrebačkom groblju prodaju cvijeće i svijeće jer smatraju da je natječaj kojim se na 10 godina zakupljuju lokacije - namješten. Direktno su za to prozvali voditelja Gradskih groblja Patrika Šegotu koji je kao član stranke Milana Bandića u fotelju također zasjeo na natječaju koji je trajao tri radna dana.
Pred blagdan Svih svetih počela je i prodaja u tim kućicama. Ali u njima ne posluje niti jedna od tvrtki koje su prošle na natječaju: Ni Verdura, ni Camelia Flor, ni Tulipan trgovina, ni Jaglac! Čini se kao da su one bile samo paravan.
U sve četiri nove, montažne kućice svijeće i cvijeće prodaje obrt Velina design koji uopće nije dao ponudu na kratkom javnom pozivu. Vlasnica tog obrta je Velina Oršolić koja je naslijedila obiteljsku cvjećarnicu Hegel koja već posluje na Mirogoju i Krematoriju. Sada se zovu Eva Maria. Gospođe Oršolić se većina javnosti sjeća kao Veline, zvijezde dance scene.
Prije 25 godina je kao srednjoškolka imala veliki hit: Sherry, Sherry
Ona je i sestra poznate hrvatske klizačice Idore Hegel, podupirateljice stranke Milana Bandića.
- Pričalo se da je moguće da je sve dogovoreno unaprijed s njima, a sada je jasno da je ona preuzela prodajna mjesta iako uopće nije bila na natječaju. Oni svi misle da nas uvijek mogu raditi budalama – kaže jedan obrtnik kojem obitelj živi od prodaje cvijeća i svijeća na Mirogoju.
Otišli smo nešto kupiti u sporne kućice na Mirogoj. I zaista, u sve četiri stoji tabla cvjećarnica Eva Maria. Cijene su prilično visoke, jedan veći lampion je 20 kuna kao i jedna ruža. Mali buket cvijeća je 100 kuna. Ali lokacija je pored parkirališta na kojem nema mjesta od količine automobila i ljudi koji idu svojim pokojnicima. Na četvrtoj kućici nas je poslužio prodavač koji radi i u trećoj. Na drugoj kućici nam je prodavačica dala cvijeće, a naplatila je kolegica s prve. Računi su fiskalizirani i izdao ih je obrt Velina design. Pitamo ih jesu oni svi ista tvrtka.
- Ma povezani smo – odgovara nam gospođa.
Tvrtke koje zakupe lokacije imale su obvezu i kupiti kućice čija cijena je oko 100.000 kuna. Brzina kojom su one postavljene je impresivna. Javni poziv je završio 15. listopada, a one su bile tamo za sedam dana.
Velina Oršolić: To mi je jedini kruh
Pitamo gospođu Oršolić kako to da ona sada prodaje na mjestima koje je dobile neke druge tvrtke? Zašto se ona nije javila na natječaj?
- To nije pitanje za mene i ja sam iznenađena interesom medija. Ja sam uzela kućice u podzakup od Gradskih groblja. I plaćam istu cijenu od 3510 kuna, a za ostalo ne znam. Ne mogu vam odgovoriti zašto se nisam javila jer nemam saznanja o svemu što se događalo. Ugovorila sam s Gradskim grobljima sve – govori nam Oršolić, pa dodaje i da njena obitelj prodaje cvijeće i svijeće 40 godina i da se tamo rodila, te da joj je to jedini kruh.
Htjeli smo je pitati i tko je uopće platio postavu kućica na zakupljene lokacije, ali se ispričala da nosi cvijeće klijentima jer mora zarađivati da prehrani obitelj i uputila nas na Gradska groblja. Tu treba naglasiti da je i nama rekla da ima prigodnu prodaju, ali kućice nisu iz tog natječaja. Za prigodnu prodaju se daju lokacije oko groblja za blagdan Svih svetih, pa ona ima još dvije lokacije koje nisu sporne. Ali to nisu ove kućice uzete u zakup na 10 godina.
Gradska groblja nam uopće nisu odgovorila na upit niti prvi puta kada smo ih pitali zašto je natječaj trajao četiri dana, kako to da nisu bile moguće žalbe, zašto nije postojao uvjet iskustava u poslovanju pa su se javile tvrtke osnovane tek par dana ranije.Otvoreno smo ih pitali je li sve namješteno. Ali su odgovorili na dodatni upit o podnajmu.
Različito od gospođe Oršolić, uprava Groblja na čelu sa Šegotom tvrdi da je ona uzela u podnajam kućice od četiri tvrtke, ne od njih.
- Ugovor o podnajmu je sklopljen na tri mjeseca sa zakupcima zemljišta - odgovaraju.
Iako je u pozivu pisalo da za podzakup treba pisana suglasnost Groblja, sada su nam odgovorili da nikakva dodatna suglasnost za to nije potrebna. Šegota tvrdi da ne zna niti po kojoj cijeni je Oršolić uzela kućice u podnajam jer je to poslovni ugovor između zakupaca i nje, a niti tko je platio montažu kućica, od koga su kupljene i po kojoj cijeni.
- Zakupci su dužni nabaviti i montirati kućice o svom trošku - odgovara Šegota.
Ali Jura Petričević, jedan od zakupaca kroz tek osnovanu tvrtku Verdura, kaže da on nikakve kućice nije niti naručio ni platio. Tko ih je onda postavio i tko je platio?
- Ne znam zaista. Ja nisam još ništa potpisao ni naručio, a kamoli platio. Velika je to investicija od 115.000 kuna, trebao bih leasing – kaže Petričević.
On kaže da je pristao razgovarati s nama iako je u neugodnoj situaciji i najradije bi da se sve poništi. Ne ulazi u detalje, ali tvrdi da nije ničiji paravan. Želio je proširiti postojeći posao sa cvjećarnicom koju već ima u Svetoj Nedjelji i na Mirogoj. Pa kako i zašto je onda dao u podnajam?
'Velina? Ne pamtim imena...'
- Nemam vam na to komentara. Ali planiram kasnije raditi tamo – kaže.
Je li povezan s ostale tri tvrtke koje su ponudile baš istu cijenu kao i on?
- Nisam. Ne znam tko su ti ljudi. Ne znam ni kako su ponudili istu cijenu jer meni je brat rekao da stavim 3510 kuna jer će svi zaokruživati. Ne znam ni zašto su tvrtke osnovane na skoro isti dan kad i moja. Ali ono što piše u registru da je moj mail, nije. Ja sam zaista htio raditi na Mirogoju, ali nisam znao da će sve ići ovako brzo – kaže nam Petričević.
On nam je prvo rekao da Velinu Oršolić i ne poznaje iako je s njom navodno potpisao ugovor o podnajmu. Pa se ispravio da ne pamti imena. Pa poznaje li je i je li s njom potpisao?
- Nemam komentara – kaže nam i dodaje da zna da sve zvuči čudno, ali da je on imao poštene namjere širenje biznisa.
- A sad mi se čini da sjedim na suvozačevom sjedalu, a ne znam tko vozi – zaključuje Petričević.
Ostale tvrtke koje su dobile zakup uopće nemaju telefon, nalaze se u stambenim objektima vlasnika...