U Romualdovoj pećini u Istri postoje prapovijesne slikarije iz razdoblja paleolitika, stare više od 30.000 godina, na kojima su prikazani bizon, divokoze i ljudske figure. Dva hrvatska znanstvenika, Darko Komšo iz Arheološkog muzeja Istre i Ivor Karavanić s Odsjeka za arheologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu, koautori su članka objavljenog u travanjskom broju jednog od najuglednijih svjetskih arheoloških časopisa Antiquity, u kojem je predstavljeno ovo otkriće.
POGLEDAJTE VIDEO:
Rad pod nazivom „Širenje horizonata paleolitičke stijenske umjetnosti: lokalitet Romualdova pećina“ („Expanding the horizons od Palaeolithic rock art: the site of Romualdova pećina“) potpisuje međunarodni tim pod vodstvom Aitora Ruiz-Redonda.
Romualdova pećina se nalazi u Istri, u općini Kanfanar, na južnim obroncima Limskog kanala. Dugačka je stotinjak metara i poznata je po tome što je u njoj po tradiciji obitavao Sv. Romuald oko 1000. godine, te po tome što su u njoj otkriveni materijalni ostaci neandertalaca, iz razdoblja srednjeg paleolitika.
Pećinske slikarije u Romualdovoj pećini zabilježene su još 2010. godine kada je Darko Komšo (Arheološki muzej Istre) u sklopu projekta CRORA (CROatian Rock Art – Hrvatsko stijensko slikarstvo) otkrio crteže izrađene crvenom bojom na zidovima pećine te pretpostavio njihovu pripadnost paleolitičkom razdoblju.
Tu je pretpostavku 2017. godine potvrdio međunarodni tim pod vodstvom dr. Aitora Ruiz-Redonda u sklopu projekta BALKART, čiji je cilj bio proučavanje paleolitičke umjetnosti na Balkanu, a kojeg su financirali francuska država i Arheološki muzej Istre. Tom je prilikom pregledana i Romualdova pećina i potvrđeno je kako slikarije u njoj potječu iz gornjeg paleolitika.
U pećini su zabilježene 44 slikarije, od kojih se ističe nekoliko crteža, koji predstavljaju bizona, divokozu, shematizirane prikaze ljudi i trokutove, koji mogu simbolizirati ženski spol.
Dalje iskopavanje u podnožju stijene sa slikarijama dovelo je do otkrića materijalnih ostataka iz gornjeg paleolitika: kremena alatka, ulomak okera i nekoliko ulomaka ugljena. Analizom radioaktivnog ugljika (C14) utvrđeno je da su ulomci ugljena stari otprilike 17.000 godina.
Drugi neizravni podaci sugeriraju stariju dataciju za slikarije, otprilike 34.000-31.000 godina. Daljim istraživanjima nastojat će se odrediti točna starost stijenske umjetnosti.
Slikarije otkrivene u Romualdovoj pećini predstavljaju prvo otkriće te vrste u Hrvatskoj. Na Balkanu prapovijesni figurativni prikazi otkriveni su još samo u Rumunjskoj u pećini Coliboaia, gdje također nalazimo prikaz bizona, sličan ovom iz Romualdove pećine. I ove slikarije otkrivene su 2010. godine, a stare su 32.000 godina.
Paleolitičko slikarstvo rijetko je osvjedočeno u Jugoistočnoj Europi. Osim u Hrvatskoj i Rumunjskoj, na Balkanu su paleolitičke gravure pronađene i u pećini Badanj u Bosni i Hercegovini, ali tamo nije riječ o figurativnim prikazima.
Pećinsko slikarstvo predstavlja najstarije sačuvane tragove ljudske umjetnosti. Znanstvenici su dugo vjerovali da je najstarije pećinsko slikarstvo iz razdoblja paleolitika bilo ograničeno samo na jugozapadnu Europu, točnije na sjevernu Španjolsku i južnu Francusku, gdje se nalaze i poznati lokaliteti Altamira i Lascoux.
Nova otkrića u Istri i u Rumunjskoj, međutim, pokazuju da se prapovijesne slikarije mogu naći i drugdje u Europi.
Važnost ovakvog nalaza je izuzetan, i baca novu svjetlost na razumijevanje paleolitičke umjetnosti na području Hrvatske i Balkanskog poluotoka, te njen odnos sa istovremenim fenomenima na području cijele Europe.
Pećinu i slikarije u njoj sada je potrebno do kraja analizirati, zaštititi i prezentirati. U okviru novog projekta, financiranog od Britanske akademije (British Academy) međunarodni tim na čelu sa Ruiz-Redondom provest će dalja istraživanja u Romualdovoj pećini i pećini Badanj.
Rad objavljen u 368. broju časopisa Antiquity potpisuju Aitor Ruiz-Redondo (PACEA, Université de Bordeaux; CAHO, Sveučilište u Southamptonu) i Darko Komšo (Arheološki muzej Istre) te Diego Garate Maidagan (IIIPC, Sveučilište u Cantabriji), Oscar Moro-Abadía (Sveučilište u Newfoundlandu), Manuel Ramón González-Morales (IIIPC, Sveučilište u Cantabriji), Jacques Jaubert (PACEA, Sveučilište u Bordeauxu) i Ivor Karavanić (Sveučilište u Zagrebu; Sveučilište u Wyomingu). Projekt je realiziran uz podršku ustanove Natura Histrica.
Zbog svega navedenog Romualdova pećina do daljnjeg je zatvorena za javnost, a unutar tog podzemno prostora nastanila se i kolonija šišmiša koja je zaštićena. Hoće li stoga biti omogućen posjet tog objekta pod stručnim vođenjem, tek treba vidjeti.