Umirovljeni pilot i brigadir Ivan Selak tijekom svoje pilotske karijere nije se morao katapultirati.
- Sretan sam zbog toga, ali sam u svojoj karijeri, koja broji 5000 letova na MiG-u, imao jako neugodnih situacija. Moram reći da je situacija kakva se dogodila u utorak sasvim normalna. U pilotskom poslu to je njima normalno. Mislim, nije se normalno katapultirati no kao što je kirurgu normalno da tijekom operacije srca neka žilica pukne i on unatoč tome spasi čovjeka, zato što zna svoj posao, tako i pilot zna svoj posao, ako dođe do izvanredne situacije - kaže Selak.
- Svakako je bitno da se ima dovoljno vremena za katapultiranje. Recimo oni su jučer imali dovoljno vremena s obzirom da su prvo javili da imaju problema, a onda su javili da će se katapultirati. Znači imali su se vremena namjestiti u sjedalu, smanjiti brzinu aviona i slijediti sve procedure koje prethode katapultiranju kad imate vremena, iako to i ne morate. Jedno je katapultiranje u ratu, kad za odluku imate sekundu- dvije i ako ne izletite avion će eksplodirati. Na svu sreću ovdje je bilo vremena za katapultiranje i za usmjeravanje aviona u nenaseljeno područje- rekao je Selak koji nam je objasnio kako izgleda sam postupak "izlijetanja" iz aviona.
- Udvojene ručice nalaze se između nogu pilota, upravo tamo gdje se nalazi i palica. To je najbolje moguće rješenje jer se ne trebaju podizati ruke nego se s palice presele na ručice. Prvo se one pritisnu i to prvo osigurač, koji ukazuje da to radiš svjesno, i onda se ručice povuku prema sebi. Nakon toga sav je postupak automatski - pojašnjava iskusni pilot.
Prvo što se događa, ako se pilot nije dobro "spakirao" u sjedištu, ako su laktovi izvan sjedišta ili veze malo olabavljene, a da ne bi bilo ozljeda prilikom katapultiranja, je sljedeće. Sjedište s bočne strane ima svoje graničnike koji se spuštaju i jednostavno vam "pakiraju" ruke uz tijelo. Veze vas potpuno zatežu tako da kralježnica ne bude iskrivljena jer zbog velike G sile bi u trenutku katapultiranja moglo doći do ozljede kralježnice. To se događa automatski, ako se pilot ne namjesti dobro, namjestit će ga sjedište samo se glava mora pritisnuti u naslon za glavu koji je u obliku slova 'U' i koji neće dozvoliti da glava "šeta" lijevo-desno. Znači, jedino što pilot treba paziti kod katapultiranja je da nasloni glavu, sve ostalo će odraditi sjedište - kaže Selak i dodaje:
- Prilikom povlačenja ručice prvo odlijeće poklopac kabine koji ima svoje piro patrone. Nakon što on odleti pali se barutno punjenje u sjedištu koje pilota podiže 60 cm iznad kabine. Nakon toga pale se raketni motori i dolazi do izlijetanja iz kabine, otvara se sjedišni padobran, koji stabilizira sjedište u zraku da ne bi došlo do tumbanja i da se prilikom otvaranja glavnog padobrana pilot ne bi zapetljao. Ako je katapultiranje na visini nižoj od 3000-4000 metara doći će odmah do odvajanja sjedišta koje, praktično, izvlači glavni padobran. On se otvara, i tada se odbacuje sistem NAZ - to je sustav u kojem se nalazi sve za preživljavanje- kaže Selak. U sustavu NAZ nalazi se čamac za napuhavanje, čokoladice, prešano voće, prva pomoć, nož, radio-stanica, udice, tablete za desalinizaciju kao i tablete koje omogućavaju da se pije prljava voda. NAZ inače visi na špagi od 10 metara tako da ne smeta prilikom doskoka.
- Znači, se se odvija automatski. Iskočili ste i vaše je samo da očekujete prizemljenje- zaključuje Selak koji je tijekom rata u avionu nosio i osobno naoružanje.
- Nosio sam osobno naoružanje i Uzi, dvije-tri bombe i papar za pse. Naime, ako iskočite najvjerojatnije će vas neprijatelj tražiti s pisma pa im morate znati "zapapriti"- zaključuje Selak.