Vladimir Šeks komentirao je u programu HRT-a zločin nad obitelji Zec koji se dogodio 90-tih godina usred Zagreba. Počinitelji se znaju, a zna se i kako pravosuđe nije napravilo dobar posao kako bi se cijeli slučaj rasvijetlio, a počinitelji kaznili.
- Ja već 30 godina živim s tim slučajem. Do u detalje sam u cijelosti upoznat. 6. prosinca 1991. godine je izvršen jedan stravičan zločin, ubijeni su Mihajlo Zec. Da se pljačkaši i ubojice otarase svjedoka, ubili su na Sljemenu njegovu suprugu Mariju i malodobnu kćer Aleksandru Zec. To je bilo okrutno, grabežno ubojstvo pljačkaša i ubojica. Najgnjusnije je ubojstvo maloljetne djevojčice, učinili su sve to da se otarase svjedoka - rekao je Vladimir Šeks.
"Najveća odgovornost je na istražnom sucu"
Otkrio je kako je napravljen ključni propust.
- Tada je napravljen ključni propust. Okrivljeni su trebali imati branitelja na prvom ispitivanju jer je za to kazneno djelo bila predviđena najstroža kazna prema tadašnjem zakonu. Nazočni zamjenik okružnog javnog tužitelja Tihomir Rubeša nije reagirao tako da je trebao upozoriti suca - da ne treba ispitivati okrivljene, ako im nije osiguran branitelj. Nakon što je otvorena istraga, bili su pritvoru, pa su se po savjetu svojih odvjetnika branili šutnjom. Počelo je suđenje i zapisnici u kojima su oni priznali ubojstvo i to vrlo detaljno. To je izdvojeno kao nezakoniti dokaz. Najveća odgovornost je na istražnom sucu koji ih je saslušavao, trebao je osigurati da nazočni branitelji i zamjenik okružnog javnog tužitelja. Na to pitanje bi trebali odgovoriti Tihomir Rubeša, ali i Anto Nobilo koji je tada bio glavni u okružnom javnom tužiteljstvu - tvrdi Šeks.
- Vladimir Šeks nije nikakve veze imao s javnim tužiteljstvom. 4. studenog 1992. je u Okružno javno tužiteljstvo Zagreb dostavljen pisani otpravak presude kojom su optuženi oslobođeni za ubojstvo obitelji Zec. Potom se odvio kolegij javnog tužitelja 23. studenog. Zamjenik okružnog javnog tužitelja Zagreb, Branislav Hajduković, na užem kolegiju referira presudu, a u radu kolegija su sudjelovali okružni državni odvjetnik Mirsad Bakšić, v.d. Ivan Maračić te rukovodni zamjenik Pavao Vidić. Na kolegiju se odlučuje da nema osnova za ulaganje žalbe - govori.
O optužbama na njegov račun
- Godinama kada su počele optužbe na moj račun, ja sam zatražio od Državnog odvjetništva RH 2011. da mi dostave presliku omota Županijskog državnog odvjetništva u Zagrebu. Tu stoji službena bilješka. Potpis - Tihomir Rubeša, svugdje njegovi potpisi. Stoji ovako: Referirano na kolegiju tužitelja, objedinjeno s tužiteljem, tada je bio javni tužitelj Stjepan Herceg - i odlučeno ne žaliti se. To je 23. studenog 1992. - rekao je.
- Ta tvrdnja Zorana Pusića da je on vidio da je crnim flomasterom napisano V.Š., inicijalni, na omotu spisa na kojem piše "ne žaliti se", to nije istinito. Ista je stvar s onim što je izjavio Peđa Grbin neki dan. Iz njegove lažne izjave se vidi koji je stvarni motiv. On kaže: Ali je odgovornost jedne države koja je s V.Š. u potpisu odbila kazniti one koji su zločin počinili, on je aludirao na HDZ-ovog veterana Vladimira Šeksa. Neprestano traje hajka, žele uporno dokazati da je Hrvatska država odgovorna za zločine, da je odgovorna za prikrivanje zločine te za različite pravne vratolomije. Propusta je bilo, ali on je učinjen odmah u prvom koraku. Godine 1993., državni odvjetnik ulaže zahtjev za zaštitu zakonitosti Vrhovnom sudu, Vrhovni sud to odbija - dodao je.
"Moglo bi se na temelju materijalnih dokaza tražiti, ponovno pokušati ishoditi obnovu postupka"
Komentirao je i kako je Franjo Tuđman reagirao na ubojstvo obitelji Zec.
- Reagirao je strahovito emocionalno, odmah je smatrao da će se to povezivati s hrvatskom politikom jer su počinitelji bili dio neke neformalne, poluvojne skupine. Raspravljalo se na nekim tijelima da se najodlučnije krene u raščišćavanje. Policija je obavila vrhunski posao. Ali zašto se to želi imputirati meni, to ide u valovima. U niz sam navrata demantirao - rekao je.
- Ja sam kao javni tužitelj, kada su mi referirali stanje spisa i stvari, pokušao da oni zatraže prekvalifikaciju kako bi se spasilo i prihvatilo zakonski priznanje. To sud nije prihvatio. Odgovornost se može postaviti za neprocesuiranje, prvo na istražnom sucu, potom na zamjeniku okružnog javnog tužitelja te treće na sudu koji je donio oslobađajuću presudu. Što se tiče Okružnog državnog odvjetništva i hrvatskog Državnog odvjetništva, sve je napravljeno "lege artis" da se ubojice privedu pravdi, osim ovog prvog dijela - govori.
Istaknuo je da se cijela situacija možda mogla riješiti obnovom postupka, nekim novim činjenicama i dokazima.
- To bi Državno odvjetništvo trebalo inicirati, ali je to samo teoretska mogućnost. Slučaj je pravomoćno zaključen, zahtjev za zaštitu zakonitosti je Vrhovni sud odbio. Budući da ne postoji zastara za takva kaznena djela, moglo bi se na temelju materijalnih dokaza tražiti, ponovno pokušati ishoditi obnovu postupka - zaključuje Vladimir Šeks.