1.
Ante Moškov, zapovjednik Poglavnikova tjelesnog sdruga (PTS), vjerni sljedbenik iz Prve emigracije - kako su stari ustaše zvali razdoblje u Italiji - sjedio je, 1947. i 1948. godine u zatvoru Udbe, negdje u Zagrebu, sjećajući se slavnih dana i povlačeći, kako se to kaže, crtu pod svoj život.
A on je bio kratak, ali neobično uzbudljiv: Ustaški pukovnik, domobranski general, Moškov je bio pripadnik "pukovničke lige", skupine odabranih koji su imali posebno mjesto u ustaškom pokretu. Zvali su ih i „kanadski petorci“ ili „rasovi“. Bili su to Eugen Kvaternik Dido, Vilko Pečnikar, Ivo Herenčić, Erih Lisak i on, Ante Moškov. Pojam „ras“ postao je drugo ime za neograničenu moć, razuzdani „brahium“ ustaškog režima.
Pavelić će kasnije u svojim doživljajima napisati kako je Bubalo bio špijun beogradske policije. U Italiji je rado fotografirao svoje prijatelje, ustaše iz logora, a te su fotografije kasnije završavale kod diplomata Vladete Milićevića – koji je u Italiji nadzirao ustaški pokret - a potom u kartoteci tajne policije.
Šef PTS-a bio je i vitez, titulu mu je dodijelio osobno Pavelić, koji ga je sa sobom vodio i u svoj prvi posjet Hitleru, visoko u Alpe, u Berghof, 6. lipnja 1941. godine.
Svibanj je 1947., Moškov govori istražiteljima Udbe (kako se sada zove dojučerašnja Ozna) na čijem čelu stoji svemoćni Ivan Krajačić zvani Stevo, „najbolji drug najboljeg druga“, i govori upućeno, elokventno, sadržajno. Udbaš, koji nije potpisan, obraća se Moškovu sa „vi“, cijeli razgovor je jako pristojan, vidi se da Moškov govori dugo i tečno, bez zastajkivanja, daktilografkinja ukucava zapisnik. Moškova ispituju u dvije šihte, ujutro, obično od 10 do 13, i navečer od 20 do 23 i kasnije.
Ono što će izdiktirati u pero nepoznate daktilografkinje, zbirka je najstrožih tajni Pavelićeva režima. Još koju godinu prije, bilo tko tko bi ih znao, ili ih izbrbljao, našao bi se u opasnosti koju bi teško preživio. Moškov je, međutim, otpisan: on priča kao čovjek koji je pomiren sa sudbinom jer zna da od nje više nema što očekivati. Sve je uložio na krivu kartu i sada plaća cijenu te pogreške.
»Prilikom Pavelićeve posjete Hitleru bila je vrlo velika pratnja, koliko iz vojničkih krugova, toliko i iz vladinih i diplomatskih“ govori Moškov istražitelju.
„Sjećam se da je bilo možda i 30 automobila, jer smo išli sa automobilima do Celovca, a onda vlakom dalje, te se isto tako i vratili. Nas nosioce darova vodilo se u čitavoj pratnji s još dvojicom osobnih pratilaca Pavelićevih kao '6 ustaša' dok su svi ostali vođeni poimenično. Nakon dolaska u Salzburg, iz hotela gdje smo odsjeli otišli smo narednoga dana s jednim njemačkim automobilom pod vodstvom Lisaka, uzevši darove, u Berchtesgaden, gdje je bio Hitler".
"Tamo su nas smjestili u jednu veliku sobu gdje je bila straža te smo čekali preko sat vremena. Kad su nas onda pozvali mi smo uzevši darove odvedeni na jednu terasu. Malo iza toga izašli su na terasu Hitler i Pavelić okruženi s većim brojem Nijemaca, a bili su i neki Hrvati. Pristupili su k nama i tada je Pavelić iz naših ruku uzeo darove jedan iza drugoga i predao ih Hitleru. Darovi su bili: jedna zastava stara Friedricha Velikog i jedna umjetnička stara kutija sa šahom iz slonove kosti, koja je navodno isto bila vlasništvo Friedricha Velikog, a što je oboje barun Trenk zarobio za vrijeme rata iz Friedrichova šatora…“
(nastavlja se)
Knjigu Ispovijed iz pakla: Uspon i pad Ante Pavelića od srijede možete kupiti po cijeni od 49,90 kuna na svim kioscima i u svim boljim knjižarama u Hrvatskoj.