Nad Glinom su se nadvili oblaci. Sedam obitelji grije se oko vatre na kraju ulice Hrvatskog proljeća, strepe od ponovnog potresa i kiše koja sve jače pada. Njih 40 boji se ući u svoje kuće, a ne žele ni u prihvatni centar. Strah ih je zatvorenih prostora i da će ih netko opljačkati. Kažu da su sigurniji zajedno, pod nebom.
- Muž i ja smo se u utorak ujutro probudili i nadali smo se da će biti mirno. Nije bilo vode pa sam se tuširala vodom iz kanistra. Upalili smo glazbu i sjeli na kauč, taman smo htjeli malo odspavati jer prošlu noć nismo oka sklopili i odjednom je krenulo. Potrčali smo prema vratima i udar nas je bacio natrag, primili smo se za štokove od vrata, ja sam u čarapama izletjela van, kuće su se ljuljale. Nikad nisam ovo mogla ni zamisliti - govori Ivana.
POGLEDAJTE VIDEO:
Ovo je već druga noć da nisu sklopili ni oka. Među njima je i jedna trudnica. Djeca spavaju po automobilima.
Ivanin susjed, gospodin Jurković, otvorio je svoj kamion i u njemu spavaju njegove dvije kćeri i unuka. Stigle su iz Austrije za Božić. Umjesto topline doma, sad pokušavaju preživjeti noć. A svaki tremor se osjeti.
- Djeca sjede u autu ili spavaju u toj mojoj hladnjači na dekama. Da vam se nismo javili, nitko ne bi ni znao da smo ovdje. Kako će moja unuka natrag u školu nakon ovoga? Kako će mi kćer na posao? U šoku su, jedna se taman tuširala i u ručniku je izletjela iz kuće - prepričava nam.
Kaže da ne traže milostinju. Novac mu nije problem.. Problem je što ne znaju mogu li se vratiti u svoje kuće. Trebaju deke, vreće za spavanje, tanke madrace za hladnjaču i statičare. Nisu znali ni da su ukinute propusnice, a ne znaju ni kojem putem mogu otići iz Gline. Signal je slab i informacije im stižu na kapaljku. Kiša počinje padati sve jače, pa se sklanjaju u hladnjaču.
- Radije bih bila pod otvorenim nebom nego u kući, što ako udari još jedan jaki potres i svi poginemo - pita se Ivana.
Ostavili smo ih da u miru probdiju noć. Već sljedeće jutro, u srijedu, udario je još jedan jaki potres. 4.9 po Richteru.
- Svi smo dobro jer nismo bili u kućama, sad smo otišli tu do prihvatnog po hranu, vodu i nešto za obući, čekamo da dođe neka služba, statičari, netko tko nam može reći što dalje - javljaju nam. Od straha zbog potresa, jači je onaj da će ostati zaboravljeni.