Za razliku od George Busha, koji je rekao da je “zavirio u dušu Vladimira Putina”, Barack Obama nije podnosio ruskog “cara”, a ni ovaj njega. Ipak, na sastanku G-20 u turskoj Antalyji dva su lidera, mimo protokola, sjela za isti stol. Snimljeni su mobitelom.

Tamo ih je posjela nevolja, zajednički neprijatelj, kakvog svijet nije vidio od rađanja nacizma u Njemačkoj. Amerika je dosad smatrala da je Bašar al Asad ključni problem u Siriji, dok je prema Rusima to Islamska država, koju već tjednima intenzivno bombardiraju. I Amerika je bombardirala ISIL, ali je mnogo bombi odlazilo na položaje Asadovih saveznika, dok je Rusija, bombardirajući ISIL-ovce, gađala i proameričku Slobodnu vojsku Sirije. Obje sile žele imati kontrolu nad Sirijom nakon kraja rata jer preko Sirije idu važni energetski koridori prema Europi, a Sirija povezuje i Irak s libanonskim Hezbollahom. 

Ukratko, Sirija je važna strateška raskrsnica na kojoj se odlučuje o energetskoj budućnosti najbogatijeg tržišta svijeta, Europske unije, i sigurnosti Izraela, pa je dvjema silama dosad bilo važnije dobiti jamstva kontrole nad njom nakon poraza ISIL-a, nego uništiti Kalifat. A sad se situacija, čini se, promijenila jer je ISIL, za razliku od Bašara al Asada, postao opasan za cijeli svijet. 

Nakon Pariza, njegovi su teroristi najavili akcije u Rimu, Washingtonu i Moskvi, ali ni drugi gradovi nisu isključeni.

Što su dva lidera dogovorila uz kavu?

- Predsjednik Obama i predsjednik Putin dogovorili su se o potrebi da političkoj tranziciji koju će voditi sirijski narod prethode mirovni pregovori pod okriljem UN-a između sirijske oporbe i režima te da se dogovori prekid vatre - rekao je američki dužnosnik nakon sastanka. 

Bez kopnene vojske ISIL ne može biti poražen, kažu stručnjaci, ma kako jaki bili zračni napadi. No ideja da vojne i mirovne akcije idu uz autorizaciju UN-a ipak ohrabruje.