Ima se, može se...

Svjetlucavo uz glazbu šaka zatupljenih članova koji vode svoje zasljepljene članove čopora socijalnim mjerama i mrvicama samo da bi preživjeli ostatak života u neradu potonuli smo kao Titanik! A turisti ko gledatelji u kinu uz kokice za sitnu lovu uživaju gledajući sve to uživo!

Moderno je mnogima pisati kako je to nepotrebno, rasipništvo, kič..pagansko iživljavanje, medijski atak na navčanike..i slično. Možda i jeste pa se i pretjeruje, istina je. Ali je ......lijepo. :)) Iskreno rečeno, drago mi vidjeti i osjetiti taj štimung.. Svjetlucave šumice pune sjaja i miomirisa punča, cimeta i jabuka. Snježne pahulje koje od kako znam za sebe, mi izazivaju oduševljenje na licu, kao da mi se neznam što sretnoga u životu zbilo. Glazba i osmijesi na licima djece, pa i odrasle djece. :) me čine radosnom, kao dijete. Znam znam, život je grozan i mnogo realniji nego sve ove šarene laže. Kao i to , kako je mnogima i teško za božić, jer su sami, ili nemaju svoje drage više uz sebe. Teško im je u životu i možda im doista nije do toga..No ipak je lijepo, a ako se gleda samo sa te strane, nitko to neće osporiti.I lijepo je vidjeti, kada si ljudi "okite" život i nađu razlog za uživati u prizoru i atmosferi. Makar malo ponekada bezbrižno. Slušati glazbu, šetati ulicama smrznutoga nosa i uživati u tome da se svi lagano smijulje. Nenaplativo.. :)