"Da ima grob, došla bih mu, zapalila svijeću. I rekla bih mu: Sine, čekaj me. Živa ne mogu k tebi na nebo."
Pročitaj priče nestalih u Domovinskom ratu.
Sara Babić ima 11 godina. Ne može hodati, na granici je slabovidnosti i sljepoće, ne govori i još nosi pelene. No Sara obožava konje i terapijsko jahanje joj pomaže. Mama Marijana ne može platiti sve troškove, pa je pokrenula humanitarnu akciju “Sara želi hodati”.
- Sara i ja smo same na svijetu i, da nema mojih roditelja, ne znam kako bismo se do sada snašle. Njezin otac nas je nakon deset godina braka napustio, kad je Sara imala četiri mjeseca. Bila sam profesorica informatike, no kad se Sara rodila, sve sam ostavila i posvetila se njoj - opisuje Marijana Babić (46) teške životne okolnosti. Ima status roditelja njegovatelja.
Sara se rodila u 35. tjednu trudnoće, koja se vodila kao zdrava, no nakon porođaja liječnici su ustanovili da je infekcija u plodnoj vodi djevojčici oštetila mozak. Uz to što je rođena kao nedonošče, Sara se grčevito izborila za život jer su joj dijagnosticirali tetraparezu, epilepsiju, mentalnu retardaciju i slabovidnost.
Oštećenje centara u mozgu
- Mi zapravo ne znamo je li slijepa ili slabovidna jer ima oštećenje centra za vid u mozgu. Naš život od prvog dana je niz vježbi, terapija, liječnika, bolnica. Tijekom tjedna Sara ide u školu na Goljak, a nakon nastave idemo u Sesvete na jahanje. Doma se vraćamo tek u večernjim satima. Subotom idemo u Terme Jezerčica, gdje Sara pliva. To je jedino u čemu je samostalna. Slobodan dan joj je nedjelja, kad uživamo jedna u drugoj - kazala je Marijana. Saru je na jahanje prvi put odvela prije tri godine.
No tek je prije tri mjeseca otkrila da bi svakodnevno jahanje moglo polučiti velike rezultate.
- Prije tri mjeseca, kad biste Saru stavili na krevet, ona bi ostala bespomoćno ležati. Otkad idemo na jahanje svaki dan, uočila sam promjene. Oslobodila se i ohrabrila, pa se sad samostalno može okrenuti u krevetu i puzati po njemu, a može se i samostalno spustiti niz krevet. Ako ustraje u terapijskom jahanju, stručnjaci su rekli da bi Sara mogla uskoro samostalno stajati, pa čak i prohodati. Međutim, financijski to je gotovo nemoguće izdržati - objašnjava Marijana.
Treba im 250.000 kuna
Dodatno, sa Sarom svake godine odlazi u Njemačku, u kliniku u Neumarktu, gdje djevojčicu liječe prirodnim pripravcima i terapijom ozonom. Tvrdi kako joj to pomaže. Za sve troškove terapija za Saru te jahanja tijekom sljedeće tri godine treba joj nezamislivih 250.000 kuna. Zato je pokrenula humanitarnu akciju “Sara želi hodati”.
Akcija traje do 8. veljače, odobrila su je nadležna tijela Grada Zagreba, a račun na koji sakuplja novac je u Zagrebačkoj banci, IBAN HR9323600003117977463.
Za uplate iz inozemstva SWIFT: ZABAHR2X.
Mama Marijana i sama vodi borbu sa slabim zdravljem. Tvrdi kako boluje od bolesti štitnjače – Hashimoto sindroma te hipotireoze, a ima i lupus. Terapije i obveze na koje vodi Saru su mnogobrojne, pa često zaboravlja na vlastite dijagnoze i potrebe. Sara je uvijek na prvome mjestu.